Zajednica muža i žene je sveta, kao i zajednica Krista i Crkve. Na križu Isus izlijeva svoj život za svoju Zaručnicu, a Crkva taj život prima. U žrtvi mise Crkva izlijeva svoj život koji joj je darovao Isus, a On taj život prima u svetoj Euharistiji. U braku, muž i žena umiru sebi i izlijevaju svoje živote za drugoga, i svaki od drugoga prima taj dar života.
Kada razmišljamo o praktičnim savjetima za dobar brak, najčešće pomislimo na pronalaženje vremena za međusobni razgovor, zajednički izlazak ili razvijanje romantike u vašoj vezi. Sve su ovo izvrsni savjeti i bit će od velike pomoći u bračnom odnosu. Međutim, želio bih zaroniti malo dublje i pogledati neke ideje koje će ojačati temelje braka i razviti ljubav para u ovoj blagoslovljenoj zajednici. Ideje spomenute u ovom članku ukratko će sažeti neke od sadržaja koji se nalaze u knjizi Božji plan za vaš brak, piše vlč. Robert J. Aletier s portala Catholic Exchange.
Naše su duše stvorene za život, naši umovi stvoreni su za istinu, a naše volje stvorene su za ljubav.
Prvo što je potrebno jest priznati dostojanstvo supružnika. Vaš bračni drug (kao i vi) stvoren je na sliku i priliku Božju. To znači da vaš suprug ima ogromno dostojanstvo koje mu je dano u trenutku začeća. Bez obzira što osoba čini ili što se događa u njenom životu, to Bogom dano dostojanstvo ne može se niti ukloniti niti umanjiti. Možemo djelovati protiv vlastitog dostojanstva i drugi ljudi mogu postupati s nama na način koji krši naše dostojanstvo, ali naše se dostojanstvo ne može promijeniti.
Svatko od nas je ljudska osoba. Osoba se definira kao živo biće s umom i slobodnom voljom. Naša duša, koja je načelo života u nama, sastoji se od dvije sposobnosti: uma i volje. U Svetom pismu Bog se objavio kao Istina, Život i Ljubav. Naše su duše stvorene za život, naši umovi stvoreni su za istinu, a naše volje stvorene su za ljubav. Drugim riječima, budući da smo stvoreni na sliku i priliku Božju, stvoreni smo za istinu, život i ljubav.
Kao osobe stvorene na sliku i priliku Božju, jedini ispravan način da se odnosimo jedni prema drugima je u skladu s ljudskim dostojanstvom. Na dan kada se par vjenča, zavjetuje se da će voljeti jedno drugo. Ljubav je vrlina, a ne emocija. Kao takav, ostaje isti bez obzira na emocije koje mogu biti prisutne. Ljubav se definira kao uvijek činiti ono što je najbolje za drugoga. Voljeti jedni druge znači uvijek i samo tražiti dobro drugoga. Dakle, imamo dvoje ljudi koji brinu jedno za drugo. Ljubav je suprotnost sebičnosti, pa voljeti znači služiti. Ljubav je dvosmjerna ulica što znači da dvoje ljudi daje i oboje prima. Uzimati od drugoga znači koristiti drugoga, čime se vrijeđa dostojanstvo osobe. Primiti ono što druga osoba daje dio je ljubavi koja se daje.
Uzajamna dobronamjernost dvoje ljudi koji služe jedno drugom stvara zajedništvo osoba. U sakramentu svete ženidbe ovo zajedništvo osoba nalazi svoj vrhunac. Što se tiče braka, Isus je rekao nešto što se ne nalazi nigdje drugdje u Svetom pismu: “Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja.” Kad ljudi to čuju, najčešće pomisle na fizičko sjedinjenje para jer Sveto pismo kaže da njih dvoje postaju jedno tijelo. Razmotrit ćemo ovo za trenutak, ali prvo moramo shvatiti da je brak prije svega duhovno zajedništvo. Ono što Bog sjedinjuje su duše muža i žene.
Kad su duše ujedinjene u sakramentalnom braku, par ulazi u savez jedno s drugim i s Bogom. Ovaj bračni savez izgrađen je na krsnom savezu koji je povećao dostojanstvo koje nam je dano u stvaranju. Postali smo, kako kaže sveti Pavao, novo stvorenje u Kristu. Postali smo sinovi i kćeri Božje! Dano nam je sudjelovanje u božanskoj prirodi, što znači da smo uzdignuti na nadnaravnu razinu djelovanja i postojanja. To znači da možemo voljeti jedni druge kao što nas Isus voli.
Sveti Pavao zahtijeva potpuno istu stvar i od muža i od žene. Oboje trebaju ljubiti, oboje trebaju biti podložni jedno drugome, kao što vidimo u odnosu između Isusa i Crkve.
Isusova ljubav prema nama pokazala se u svojoj punini na križu. U ovom činu savršene ljubavi, Isus nije samo preobrazio sve stvoreno, već je preobrazio i brak. U svojoj smrti na križu, Isus je sklopio bračni savez sa svojom zaručnicom, Crkvom. Sveti Pavao o tome govori u jednom od najčešće zloupotrebljavanih i neshvaćenih odlomaka Svetoga pisma. U petom poglavlju poslanice Efežanima, sveti Pavao govori o odnosu između muževa i žena, ali onda kaže da se odnosi na Krista i Crkvu. Nemamo vremena tumačiti taj odlomak, ali molimo vas da shvatite da sveti Pavao zahtijeva potpuno istu stvar i od muža i od žene. Oboje treba ljubiti, oboje treba biti podložni drugome, kao što vidimo u odnosu između Isusa i Crkve.
Zajednica muža i žene je sveta, kao i zajednica Krista i Crkve. Na križu Isus izlijeva svoj život za svoju Zaručnicu, a Crkva taj život prima. U žrtvi mise Crkva izlijeva svoj život koji joj je darovao Isus, a On taj život prima u svetoj Euharistiji. U braku, muž i žena umiru sebi i izlijevaju svoje živote za drugoga, i svaki od drugoga prima taj dar života. Dok se ovo otajstvo odvija u svakom aspektu braka, najpotpunije je izraženo u fizičkom jedinstvu para. Kao ljudske osobe, kada činimo čin volje taj se čin izražava fizički u i kroz tijelo. U braku, par čini čin volje da se preda jedno drugome. U tom trenutku Bog ujedinjuje duše para. Stoga je sjedinjenje tijela para u bračnom zagrljaju fizički izraz duhovnog sjedinjenja njihovih duša.
Ovo je duboko, ali postaje još bolje. Dva simbolički najbliža sakramenta su sveta euharistija i sveta ženidba. Iako su na različitim razinama, simbolika je ista. Stoga par može razmatrati o Isusu dok se žrtvuje za nas, izlijeva svoj život za nas i potpuno nam se daje u svetoj pričesti. On također prima našu žrtvu k sebi i prima naš dar sebe. U braku, a posebno u znaku braka (tjelesno sjedinjenje), par treba nasljedovati Isusovo raspoloženje u Svetoj Euharistiji.
Nebo je ljubav prema Bogu i ljubav prema drugima. Štoviše, Sveto pismo otkriva da je nebo bračna gozba. Kršćanski brak je predslika vječnog života gdje je Isus Zaručnik, a svatko od nas član Zaručnice, Crkve. Sve je to kako bi par prepoznao dostojanstvo svoga poziva, ali i težinu ispravnog življenja ovog poziva. Budući da je brak prije svega duhovno jedinstvo, ono mora izgraditi to duhovno jedinstvo. Ovo je temelj za sve ostalo u braku. Svaka osoba mora imati svoj vlastiti molitveni život, par mora moliti zajedno, i oni moraju moliti sa svojom djecom. Ako se zajednica muža i žene odnosi na zajednicu Krista i Njegove Zaručnice Crkve, tada je poznavanje i ljubav prema Isusu apsolutno neophodno da bi brak mogao procvjetati kako Bog želi. Bog te ljubi; On želi samo ono što je najbolje za vas: voljeti, biti voljen i biti pretvoren u ljubav.