"Svijet danas treba nove svjedoke koji će više od divljenja i pukoga slavljenja prijeći na konkretno življenje vjere; koji će znati prihvatiti svoj vlastiti križ, a ne kopirati druge; i koji će uz zagovor svetoga Pija poljubiti danas svoje vlastite stigme i pružiti ruke prema križu moleći od Gospodina snagu i ustrajnost dok hodimo prema Kraljevstvu nebeskom. Neka naša patnja bude spasonosna i za druge ljude kao što su patnje Šimuna Cirenca naših dana (svetoga Pija) bile spasonosne za mnoge njegove duhovne sinove i kćeri", napisao je član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Vrbić na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Jedan od mojih prvih susreta s likom svetoga Pija bio je još u osnovnoj školi. Sjećam se da smo kao ministranti u to vrijeme razmjenjivali sličice svetaca, a ja sam dao sličicu, tada samo padra Pija, za sličicu nekog drugog sveca jer mi je taj svećenik s bradom, u misnici, s raširenim krvavim rukama bio preozbiljan i čudan. Tek sam kasnije u kapucinskom sjemeništu započeo otkrivati pravu vrijednost toga padra Pija.
Te 2002. godine kada je proglašen svetim Padre Pio bio sam u Italiji u novicijatu. U to vrijeme, na poseban način na jugu Italije, bilo je moderno dodati svome imenu i redovničko ime Pio. Mogao bih reći da je od Pijove beatifikacije, a potom i kanonizacije uslijedio veliki priljev duhovnih zvanja u kapucine, no to nije bilo dugoga vijeka. Isto tako svako se malo moglo čuti da je netko dobio “stigme” poput svetog Pija. U generaciji novicijata prije moga jedan od novaka je izjavio da je on također poput svetoga Pija dobio stigme, a ubrzo nakon toga dobio je i otpusno pismo od poglavara.
Svako od hodačašća u San Giovanni Rotondo na kojima sam nakon novicijata sudjelovao bilo je prožeto novim iskustvom i većim zbližavanjem s ovim dragim likom. Jedno na poseban način pamtim. Prije nego što je tijelo svetoga Pija 2013. godine ponovno izloženo na javno štovanje vjernicima imao sam priliku vidjeti ga prvo s nekolicinom braće nasamo, a zatim i u prisustvu nekoliko redovnica, članova svečeve obitelji i prijatelja. Tada je tijelo bilo izloženo na štovanje bez staklene zaštite i moglo ga se dotaknuti. U toj izvanrednoj prilici svatko od nas fratara, kako smo to kasnije shvatili, imao je priliku vidjeti jedinstveni fenomen. Premda je sveti Pio preminuo prije 45 godina, prsni koš njegovog neraspadnutog tijela pomicao se, kao da diše. Tada sam shvatio da sveti Pio uistinu još uvijek “diše” za nas i zagovara nas pred Bogom.
Premda je sveti Pio preminuo prije 45 godina, prsni koš njegovog neraspadnutog tijela pomicao se, kao da diše.
Imam veliki osjećaj da je sveti Pio poslan našem vremenu da nam pomogne shvatiti dosta stvari koje smo u kršćanstvu zaboravili, a na poseban način patnju kao bitnu činjenicu naše vjere.
U ranama nije potrebno kopirati svetoga Pija, jer Krist dopušta da svatko od nas po vlastitom križu bude pritjelovljen Njegovoj muci, smrti, ali i uskrsnuću. Naše rane, prouzrokovane osobnim ili tuđim grijehom, stvaraju u nama bol nalik stigmi koja obilježava naš život. Sveti Pio je molio Gospodina da mu ukloni vanjske znakove patnje kako ne bi stvarao zbunjenost ljudi koji su ga okruživali, no nije bio uslišan. Mi toliko puta molimo za promjenom vlastitog života, barem u smislu da svojim grijesima stvaramo manje rana, ali malo puta budemo uslišani jer nas Gospodin i po našim padovima, ranama i patnjama želi još više vezati uz sebe. Nigdje Gospodin nije čovjeku bliže doli dok mu skrušenomu nakon pada iskazuje milosrđe. Svijet danas treba nove svjedoke koji će više od divljenja i pukoga slavljenja prijeći na konkretno življenje vjere; koji će znati prihvatiti svoj vlastiti križ, a ne kopirati druge; i koji će uz zagovor svetoga Pija poljubiti danas svoje vlastite stigme i pružiti ruke prema križu moleći od Gospodina snagu i ustrajnost dok hodimo prema Kraljevstvu nebeskom. Neka naša patnja bude spasonosna i za druge ljude kao što su patnje Šimuna Cirenca naših dana (svetoga Pija) bile spasonosne za mnoge njegove duhovne sinove i kćeri.
Da na tome putu možemo izdržati molimo na osobit način danas riječima svetoga Pija: