Ako ti izgleda da Bog nema srce, ni osjećaje, onda je to zbog toga što stojiš daleko od Isusa. Treba prići bliže i osjetit ćeš blizinu. kad smo s nekim u bliskom odnosu, onda i ono nevažno iznenada postane važno.
Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za slušatelje Radiopostaje Mir Međugorje pripremio je fra Velimir Bavrka, član Franjevačke provincije Sv. Kriza Bosna Srebrena, koji obnaša službu župnika u Vitezu. U nastavku pročitajte u cijelosti njegovo promišljanje.
Tražiti Boga s ljubavlju
Dragi moji! Mi ne osjećamo božje osjećaje! Ne osjećamo njegovu tugu, njegovu radost, ni njegovu očinsku ljubav prema nama tada kad stojimo daleko od njega. Ako ti izgleda da Bog nema srce, ni osjećaje, onda je to zbog toga što stojiš daleko od Isusa. Treba prići bliže i osjetit ćeš blizinu. kad smo s nekim u bliskom odnosu, onda i ono nevažno iznenada postane važno.
Ako ti izgleda da Bog nema srce, ni osjećaje, onda je to zbog toga što stojiš daleko od Isusa.
Kad su učenici bili za večerom i zbunjeni oko toga tko će izdati Isusa, Ivan kaže za „učenika kojega je Isus ljubio“ da je naslonio glavu na njegovo rame, a ja bi preveo na Isusovo srce! Ali Ivan nije morao ni nasloniti glavu na Isusovo srce jer Ivan je ćutio Isusa, znao je sve jer je ljubio. Kršćanin može moliti i postiti, ići na misu i ispovijedati se, činiti dobro, a ne tražiti Boga s ljubavlju. Kad nam naša kršćanska praksa ostane bez ljubavi, onda možemo sve činiti, a duhovno biti mrtvi. Onda možemo znati za zapovijed ljubavi, a dopustiti sebi mržnju! Možemo znati za Isusovo praštanje neprijateljima, a sami neprestano živjeti u sukobima. Mogu li se ja naći u Ivanovoj koži i za sebe reći da sam učenik kojega je Isus ljubio? Ako to mogu reći, onda mogu ispričati i svoju priču: kad sam ja otkrio da me Isus ljubi kao svoga učenika? Ako ne mogu, bilo bi dobro upitati se zašto mislim da me ne ljubi?
Kad nam naša kršćanska praksa ostane bez ljubavi, onda možemo sve činiti, a duhovno biti mrtvi.
Ovo nije ispit u kojem moram dati ispravan odgovor. ovo je za nas susret s važnim pitanjem i otkrićem gdje smo u odnosu prema Raspetome? Odgovori su nam važni. Imamo vremena izbrisati ih, doći bliže onome što nam je pojedinačno važno. Imamo vremena za susrete s Isusovom i našom majkom, s Raspetim, s drugim ljudima i svaki nam susret može biti dobra prigoda da za sebe otkrijemo da smo Isusovi! Mir vama!