U Rimskom obredu Katoličke crkve postoji procesija prije čitanja evanđelja koja se događa na svečanijim slavljima. Ako je prisutan dovoljan broj poslužitelja, Evanđelje je popraćeno dvjema upaljenim svijećama i kadilom za kađenje, piše portal Aleteia.

Ova tradicija ima dugu povijest, koja vjerojatno datira iz 3. ili 4. stoljeća. Nikolaus Gihr u svojoj knjizi The Holy Sacrifice of the Mass objašnjava simboliku svijeća.

Već je sveti Jeronim branio viši smisao ovog vrlo drevnog običaja paljenja svijeća na evanđelju, budući da inzistira na tome da time trebamo izraziti radost i klicanje svoga srca na dobru vijest spasenja.  Prije svega, svjetlo svojim sjajem i sjajem simbolizira Isusa Krista, Sunce koje ne zalazi i Svjetlo Grada Božjega kako na zemlji tako i na nebu. Po evanđelju Krist je svjetlo svijeta; evanđeljem nas je Bog pozvao na divno svjetlo kršćanske istine i milosti.

Evanđelje sadrži riječi samog Isusa i stoga smo pozvani obratiti posebnu pozornost na njegovu poruku.

U ovoj mračnoj dolini zemlje “Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj i svjetlo stazama mojim” (Ps 118, 105). Iz Božje riječi zrači sigurno svjetlo da nas vodi u raznim smjerovima i pomaže usred raznih želja, prepreka i opasnosti koje susrećemo na ovom tako strogom i tako teško odredivome putu.

Prisutnost svijeća na evanđelju, također povećava našu svijest na misi, upozoravajući nas na nešto važno što se događa u svetištu. Evanđelje sadrži riječi samog Isusa i stoga smo pozvani obratiti posebnu pozornost na njegovu poruku.

U pogledu tamjana, simbolika je, također bogata i upućuje na dublju duhovnu stvarnost.

Na prvom mjestu, kađenje evanđelja treba smatrati činom svetog štovanja, vjerskim znakom časti koji se odaje “riječima vječnog života” koje nam Gospodin ovdje govori. Miomirisni oblaci koji obavijaju knjigu dozivaju u sjećanje kako se navještajem evanđelja širi po svijetu i uokolo dobar miris preuzvišene spoznaje Isusa Krista.

Ivan prinosi tamjan / Foto: ps-srcaisusova.com

Tamjan nas nadalje opominje s kakvim nebeskim žarom pobožnosti riječi evanđelja naviješta đakon i svećenik, a vjernici ga slušaju i polažu u svoja srca. Kao što je svijetli plamen upaljene trake slika čistog života, tako slatki miris tamjana također simbolizira, konačno, čestit, bogobojazan život. Krepost, doista, izdiše sladak i osvježavajući miris; da bi to dokazao, Gospodin je često čudesno učinio da tijela svetaca za vrijeme njihova života ili nakon njihove smrti odišu slatkim mirisom, potpuno nadnaravnim i nebeskim.

Evanđeoska procesija podsjeća nas da je svaka gesta na svetoj misi ispunjena svrhom te je namijenjena prisjećanju dubokih duhovnih istina o kojima možemo razmišljati do kraja mise.