Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo dušom i tijelom. Ova svetkovina pak znači i da ne postoji Marijin grob na zemlji. Točnije, u Jeruzalemu postoje dvije crkve i jedan prazan Marijin grob. Jedna se zove crkva Marijina usnuća, a druga je crkva Marijina groba. Ova crkva Marijina groba je starija i nosi vrlo drevnu tradiciju o kojoj nam pišu i drevni hodočasnici u Svetu zemlju, osobito oni koji su bili u Jeruzalemu već od 4. stoljeća, ističe fra Darko Tepert. Čim je Konstantin dao kršćanima slobodu, tamo je vrlo brzo nikla crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji i to na obroncima Maslinske gore, vrlo blizu potoka Cedrona, na području koje se zove Getsemanski vrt. To nosi neku svoju staru tradiciju zašto je baš tamo taj Marijin – prazan – grob.

Druga je crkva Marijina usnuća, vezana uz tu predaju o njezinom usnuću, kazao je fra Tepert. Ta crkva se nalazi na gori Sion, tamo gdje je bila dvorana Posljednje večere. Po toj drevnoj tradiciji, Marija je kraj svoga života doživjela u Jeruzalemu, uz dvoranu Posljednje večere, zapravo u središtu Crkve.

Crkvu Marijina usnuća dao je izgraditi njemački car Wilhelm II., kada je 1898. došao u Jeruzalem. Htijući učiniti nešto i za tamošnje katolike, otkupio je teren na brdu Sion, na području gdje se od četvrtog stoljeća nalazila velika Konstantinova bazilika dvorane Posljednje večere i na tom području dao izgraditi opatiju i crkvu Marijina usnuća koju je povjerio njemačkim benediktincima. Do danas se benediktinci brinu za tu crkvu. Crkva je kružnog tlocrta, a u njezinu glavnom dijelu nalazi se pokrajnji oltari koji prikazuju način kako se Blažena Djevica Marija štuje u različitim njemačkim pokrajinama.

Ono što je svim hodočasnicima najzanimljivije je kripta te crkve gdje je u središtu kameni baldahin ispod kojega je podignut kip Djevice Marije. U svodu baldahina je mozaik koji prikazuje sve velike žene Staroga zavjeta koje navješćuju novu ženu Mariju. Te su žene izuzetno važne i za židovsko shvaćanje uloge žene u društvu, a ponekad su označavale prekretnice u povijesti spasenja, kazao je fra Darko Tepert.

Također je kazao da tu crkvu s našim krajevima povezuje i činjenica da se u toj kripti nalaze pokrajnji oltari naroda koji su na neki način povezani s Njemačkom, primjerice oltar Bl. Djevice Marije Kraljice Hungarije, odnosno hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Na tom oltaru u središtu je Blažena Djevica Marija, a oko nje su uglavnom mađarski sveci. Među njima je i sveti Stjepan kralj koji nosi štit s grbovima, i to zajedničkim grbom hrvatsko-ugarskog kraljevstva te grbovima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Rijeke.