Dr. Bonaventura Duda bio je teolog, bibličar, prevoditelj, srcem i dušom franjevac, manji brat, pjesnik, pisac, poliglot, skladatelj, zanesen svima koji su na svoj jedinstveni način umjeli i umiju kročiti stazom strmom i uskom koja vodi u Kraljevstvo nebesko.

Profesor fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Rođen je 14. siječnja 1924. godine u Rijeci i na krštenju je dobio ime Roko. Sjemenišnu gimnaziju završio je u Varaždinu a Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je iz dogmatike i magistrirao iz biblijskih znanosti u Rimu. Od 1957. godine do umirovljenja predaje biblijske predmete na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Istaknuti je promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila i ekumenizma.

S franjevcem Zorislavom Lajošom pokreće dvotjednik Glas s Koncila (1963.), danas tjednik Glas Koncila. Pokretač je i glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti, takozvane „Zagrebačke Biblije“ (1968.). S grčkog izvornika preveo je Evanđelje riječima četvorice evanđelista. Život i nauk Isusa Krista (1961., 2. izd. 2008.). S dr. fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet (1972.) i priredio hrvatski Lekcionar (1969.), dok je za Časoslov (1972.) preveo većinu novih himni. Sudjelovao je u osnivanju Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije „Kršćanska sadašnjost“ i Teološkog društva Kršćanska sadašnjost. Napisao je mnogo znanstvenih i stručnih članaka.

Fra Bonaventura Duda – autorica: Matija Maša Vekić / Privatni album

Autor je velikog broja knjiga. Ističem njegove nacrte za propovijedi u Godini ABC: Sjeme je riječ Božja (1987.), Sijač je Sin Čovječji (1989.) i U plemenitu srcu (1990.), zatim S Papom kroz Marijin svibanj. Izbor Papinih marijanskih tekstova, 1986., Ima li naše redovništvo budućnosti? (s K. Keserom, 1971.), Kako vjerovati (1972.), Jesmo li sami na putu (razgovori s Kalajdžićem, 1980., 2. izd. 1997.), Svijeta razveselitelj – Hrvatski Božić, (1989.), Isusov križni put i sedam Isusovih riječi na križu (1994), Najkraće o Bibliji (1990.), Što je za me Biblija (1990., 2. izd. 2004.), Savjest i obraćenje u Bibliji (1990.), Nazaretska poruka Marijina Trsata (1991.), Koncilske teme (1992.), Aleksa Benigar, franjevac-misionar (1893.-1988.), kratki životopis (1995.), Ljudskost Božića (1995.), Krist i naši svagdani (1996.), Isus Krist jučer, danas i uvijeke (s Šagi-Bunićem, Jurčevićem i Vidovićem,1998.), Razmišljam o Alojziju Stepincu (1998.), Ja Bogu povjerih svoj štap (1998.), Rukovet domovinski tema (1999.), S Isusom u treće tisućljeće, U svjetlu Božje riječi (2000.), Christur vincit, skladbe o. Bonaventure Dude (2003), Ja Bogu povjerih svoj štap. Moje mirogojske šetnje, (III. izd. 2003.), Mali darovi Isusovoj i našoj majci, (II. izd. 2003.), Što je za me Biblija?, (2004.), S Isusom na križnom putu mog života, (2009.), Razgovori i razmišljanja, (2012.). Bio je i urednik niza Metanoja Kršćanske sadašnjosti.

Pripremao je materijale za kauze časnog sluge Božjega fra Vendelina Vošnjaka i sluge Božjega fra Alekse Benigara, a surađivao je je i na procesu bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega fra Ante Antića te postavio temelje procesu službenice Božje Marice Stanković.

Prevodio je s Tomislavom Vukom i Željkom Železnjakom i posuvremenio fra Benigarovu knjigu U domovini Isusa Krista, 2005., preveo je knjigu Maria Sgarbossa Zagrepčanin o. Aleksa Benigar, franjevac, misionar u Kini, 2002., priredio knjigu Osobnost i duhovnost sluge Božjega o. Alekse Benigara franjevca (1893.-1988.), 2004., priredio i pogovorom popratio knjigu fra Alekse Benigara Mudrost križa. Franjevačke duhovne vježbe, (1994.).

Fra Bonaventura Duda – autorica: Matija Maša Vekić / Privatni album

S fra Darkom Tepertom uredio je i opremio bilješkama velebnu knjigu fra Alekse Benigara Duhovna razmatranja. Sveto evanđelje po Mateju, 2014. i još mnogo toga.

Bio je dopisni član HAZU. Dobio je mnogo nagrada, među njima i Ekumensku povelju 2008. godine, koja je dodijeljena posmrtno doktorima teologije Tomislavu Janku Šagi-Buniću i Josipu Turčinoviću, profesorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te 2007., također posmrtno, sociologu religije dr. Željku Mardešiću iz Splita.

Profesor fra Bonaventura Duda je ugradio dio svoga srca, a i zdravlja radeći na prijevodu Biblije-knjige srca i na ostalim prijevodima liturgijskih knjiga koje su nam bile potrebne nakon Drugoga vatikanskog koncila. O 35. obljetnici izdanja Zagrebačke Biblije u razgovoru za Kanu br. 1/2004. prof. Duda o Bibliji mi je rekao:

«I oni koji su Bibliju pisali i koji su je prvu čitali;
i oni koji su je prvi preveli i koji su je kroz
stoljeće i tisućljeće prevodili; i oni koji su je s ljubavlju
prenosili od koljena do koljena – svaki je u nju unio
nešto svoga srca. Kadili su je i ljubili, čitajući je na
svetim sastancima. Zlatom su je pisali, u srebro ukoričavali.
Po njoj su živjeli, za nju umirali, na nju su – vječnih nada –
smireni mrtvu glavu naslanjali. I tako je bilo do danas,
tako je i danas. To je ono pravo odličje Biblije: ona je
knjiga srca. Biblija je knjiga voljena. I ne može se
pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.»

Fra Bonaventura Duda / Foto: Matija Maša Vekić

Znao se je čuditi malim stvarima i hrabriti druge u njihovim nastojanjima, znao je plakati s tužnima i hvaliti na uspjesima. Bio je veliki štovatelj Majke Božje i vodio je jednom godišnje na hodočašće u Međugorje svoje prijatelje koji su se okupljali nedjeljom na sv. Misu u 11 sati na Kaptolu 9 u Zagrebu.

Na treću obljetnicu fra Bonaventurine smrti (2020.) u homiliji u crkvi Uzvišenja sv. Križa u zagrebačkom Sigetu fra Jure Šarčević je rekao: “Izvan svake sumnje velebno je njegovo djelo i osobni doprinos cijeloj Crkvi u Hrvatskoj, ali i svijetu. Tako velika ostavština može izići na vidjelo i postati još većom u procesu njegova uzdizanja na čast oltara.” Neka tako bude.