Pater Ike Mandurić u videorubrici “Pitajte svećenika” portala Radio Mir Međugorje koju su pripremili Antonija Bubalo i Luka Rupčić odgovara na pitanja što je Božji naum za muškarce i očeve, jesu li se muškarci udaljili od tog nauma, kako nam odnos s ocem može utjecati na sliku Boga, te koja je važnost očeva u prenošenju vjere?

Što je Božji naum za muškarce i očeve?

Bog nam najbolje pokazuje kroz primjere, kroz praksu, kroz povijest zapravo što očekuje od muškaraca i od očeva. Ponajprije to možemo vidjeti na primjeru Abrahama. Dakle, on je onaj koji podiže narod, dakle usmjeren je na narod, na podizanje naroda. Potom vidimo na primjeru Mojsija, on izvodi narod iz Egipta, potom vidimo na primjeru kralja Davida koji vodi i bori se za taj narod. A vidimo onda i na koncu na primjeru Josipa, svetoga Josipa koji je muž Marijin i koji brine i menadžerira o obiteljskim prilikama i vodi tu obitelj. Dakle, on nije slijepi poslušnik Marijin nego on brine, on preuzima odgovornost, on planira i vidimo kako Bog s njim komunicira. Dakle, On ne kaže Mariji što treba reći Josipu, premda je Marija bezgrješna a Josip je grješnik, dakle ali on uzima tu ulogu. Na neki način vidimo da je muškarac usmjeren i fokusiran na okružje oko obitelji, a Marija je u središtu obitelji i ona vodi duhovni život obitelji. Tu se vidi ta razlika. On je onaj koji brine o stvarima u svijetu, u kojima će obitelj razviti svoje gnijezdo i živjeti.

Jesu li se muškarci udaljili od tog nauma i zašto?

Promijenile su se nekakve povijesne prilike u kojima smo kroz tradiciju dugo učili i prepoznavali koja je uloga muškarca. Budući da su se te prilike malo naglo i prenaglo mijenjale, pomalo smo počeli miješati uloge muškarca i žene i počeli smo tražiti poziciju što muškarac treba činiti u obitelji. Međutim, on se ne može ostvariti samo u obitelji. Dakle, ono što se promijenilo izvana, neke muške zadaće i poslovi fizički nas je zbunilo i zapravo počeli smo misliti da on treba tražiti se u ženskim ulogama, kuhinjskim, spremačkim i tako dalje. No, muškarac i dalje mora brinuti o stvarima u svijetu premda su se okolnosti promijenile i tu treba pronalaziti zapravo kako ostvarivati tu svoju povijesnu ulogu.

Kako odnos s ocem utječe na sliku Boga?

Roditelj je prvi kateheta, prvi svjedok, prvi navjestitelj i onaj koji živi za svoje dijete. Dakle, onoliko koliko on to živi, toliko će dijete kroz tu sliku, kroz to iskustvo nazirati još savršeniju brigu, brižnost, vjernost, požrtvovnost i ljubav svojega oca. Svjedočka uloga nesebične ljubavi u kojoj se očituje da je sve spreman učiniti za svoje dijete je silno važno i teško ju je nadomjestiti. Čudom Božjim se može nadomjestiti, ali je vrlo vrlo vrlo važna.

Važnost očeva/muškaraca u prenošenju vjere?

Važno je da dijete vidi da otac moli. U današnjim nekim novim paradigmama ovog vremena tu ulogu, moliteljsku ulogu u obitelji smo prepustili ženama. Ali povijesno nije bila takva. U starom zavjetu nije bilo tako. Abraham je onaj koji moli, Mojsije je onaj koji moli, vidimo Davida kralja koji piše psalme i moli. Dakle, otac mora preuzeti i tu ulogu i on zapravo mora pokazati koliko je ona važna na taj način da on bude onaj koji je pokretač molitve, koji je započinjač molitve, koji vodi molitvu. Dijete mora vidjeti kako on kleči pred Ocem, kako moli Boga, kako ga slavi, kako mu je Bog važan a onda će dijete prepoznati, ako se moj otac koji je nekako uvijek veći autoritet klanja pred Bogom, onda Bog doista mora biti važan i velik.