Katolička mladež i ove je godine, peti put zaredom, volontirala na najvećem festivalu elektroničke glazbe u Splitu. Čineći djela milosrđa, naviještali su radosnu vijest Evanđelja u susretu s mladima iz cijeloga svijeta. Za Hrvatsku katoličku mrežu svoja su svjedočanstva iznijeli Neda Balunović, Ante Vidović, Ivan Đordić i Lucija Srbljinović.
Kada je dobila poziv za sudjelovanjem u evangelizaciji na Ultri, Neda Balunović nije odmah prihvatila poziv zbog svoje skeptičnosti prema tome kazala je za Hrvatsku katoličku mrežu.
Razlozi skeptičnosti bili su razni, ali većinom su se kretali oko mene same. Naime, sudjelovanje na jednom ovakvom događaju za mene je bilo u potpunosti izlaženje iz zone komfora. Također, mučilo me pitanje je li nama kao Crkvi uopće mjesto na jednom takvom događaju. Razmatrajući taj poziv na evangelizaciju, u jednoj knjizi sam pročitala da se ljubav prema bližnjemu nikada ne iskazuje bolje nego kada mu se približiš i da je najbolje sredstvo da ljude podsjetiš na tajnu Utjelovljenja upravo u tome da i sam postaneš nazočan vlastitim tijelom”, rekla je.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
“Vjerujem da Gospodin bira upravo takva mjesta kako bi nam dao do znanja koliko mu je stalo do duše svakog čovjeka. Zaista vjerujem da se Gospodin objavio u svakom pogledu, zagrljaju, riječima, stisku ruke i molitvi. Vjerujem da nam Gospodin kroz ovu evangelizaciju želi poručiti da ne odustaje niti od jedne duše i da nas sve voli jednako; mene u narančastoj majici, njega u kostimu dinisaura i nju prekrivenu sa samo komadićem odjeće. Također, mogu zaključiti kako je Gospodin svakom evangelizatoru slao ljude koji su njemu na osoban način progovarali”, prisjetila se Neda.
Snažno me zagrlio i još jednom pogledao tim zbunjenim pogledom, kao da je očekivao da ću mu reći da se šalim i uzeti novac koji mi je pružao.
Našu sugovornicu posebno je dotaknuo susret s mladićem iz Engleske. “Taj mladić bio je toliko zbunjen time što dijelimo vodu i to još volontiramo kako bismo ju dijelili da sigurno desetak minuta nije spremio novac koji mi je htio dati; prvo za vodu, a onda meni osobno jer mu nikako nije bilo jasno zašto bih to radila besplatno. Oči tog mladića odavale su toliku zbunjenost. Iza njegovih očiju vidjela sam toliko upitnika. Na njegovo pitanje zašto to radim, prvo sam jednostavno odgovorila da radim to zato jer je žedan. Ja imam vodu koja će utažiti njegovu žeđ, skroz jednostavno. Kako mu ni tada ništa nije bilo puno jasnije, pokušala sam mu na jednostavan način objasniti što mi radimo i zašto. Međutim, iza pogleda mladića i dalje sam vidjela zbunjenost koja mi je govorila da se nikada nije susreo s bezuvjetnom ljubavi. Nikada se nije susreo s nečime što nije morao uzvratiti do te mjere što je čak vodilo do njegove uvrijeđenosti jer ne želim uzeti njegov novac. Objasnivši mu zašto sam tu i u čije ime radim to što radim, mladić mi je rekao da novac onda dam u crkvu jer je siguran da će tako otići na pravo mjesto. Snažno me zagrlio i još jednom pogledao tim zbunjenim pogledom, kao da je očekivao da ću mu reći da se šalim i uzeti novac koji mi je pružao. Taj susret je možda jedan od najjednostavnijih susreta u kojemu se nije dogodilo ništa spektakularno, ali meni osobno je Bog kroz njega progovorio. Naše malo, naše ‘samo‘ dijeljenje vode u Gospodinovim očima sigurno ne izgleda malo”, posvjedočila je.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
“Gospodin je, vjerujem, izabrao baš mene, nevjernu i sumnjičavu i baš tog mladića kako bi nam obojici objavio Ljubav s velikim LJ. Meni, kako bi mi iznova pokazao da kod njega ne postoje stvari, ni toliko velike ni toliko male u kojima se ne može proslaviti i da se ja samo trebam pustiti, biti oružje u njegovim rukama, a tom mladiću ukazao je što znači ljubiti. Pokazao mu je da u današnjem svijetu još uvijek postoji onaj koji ga ljubi, a ne traži ništa za uzvrat. Voli ga iz samo jednog razloga; zato što postoji”, zaključila je.
A da nije samo Neda odugovlačila sa svojim odgovorom na poziv za sudjelovanje na Ultri kao evangelizator svjedoči nam i Ante koji se kako kaže prvi put “oglušio” na poziv.
“Naime, kad je prije par mjeseci duhovnik moje zajednice ‘Angelus‘ u grupu poslao upit: ‘Želi li netko sudjelovati na evangelizaciji na Ultri?‘ potpuno sam ignorirao poziv. Nisam ga doživio ni 1 posto jer sam bio opterećen ispitima, diplomskim radom, traženjem stana i sto drugih ovozemaljskih briga. Nedugo nakon njegove poruke, voditeljica zajednice javila mi se privatno i pitala to isto. Budući da su svi drugi prihvatili poziv bilo mi je neugodno odbiti ju”, prisjetio se Ante.
Dodao je da je cijelo vrijeme bio nezainteresiran za ovaj događaj s mišlju da tamo ni ne treba biti.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
Govoreći o osjećajima koji su ga prožimali istaknuo je: “Uvidio sam da je na meni velika odgovornost širenja Božje ljubavi kako riječima, tako i djelima. Tri dana protekla su neopisivo i jako je teško izdvojiti jedan susret od toliko divnih doživljaja. Najjači dojam na mene ostavilo je jedan poseban trenutak. Drugi dan evangelizacije u jednom trenutku osjetio sam takav umor. Kad bih i pokušao pričati s nekim od sudionika Ultre, okrenuli bi mi leđa. Gdje god se okrenem, što god sam pokušao nije uspijevalo. Na prijedlog prijateljice, otišli smo u kapelicu pred Presveti Oltarski Sakrament. Tada sam Bogu predao sve brige, boli i patnje. Toliko mi je bilo lijepo da sam izgubio pojam o vremenu. Kada je prijateljica predložila da se vratimo na festival odgovorio sam joj: ‘Ma zašto? Pa tek smo došli?‘ Pokazala mi je vrijeme i zapravo smo pola sata proveli pred Isusom, a činilo se kao par minuta. Nakon sto smo se vratili, ojačani Duhom Svetim, bila je potpuno druga priča. Po prvi puta su ljudi mene zaustavljali na ulici i započinjali razgovor, nisam vise bio ja taj koji je ulijetao drugima. Osjetio sam kako nas je Isus osnažio i učinio spremnima za širenje njegove ljubavi”, istaknuo je.
Pokazala mi je vrijeme i zapravo smo pola sata proveli pred Isusom, a činilo se kao par minuta.
“Razbijena mi je iluzija kako sam ja isključivo evangelizator na Ultri, jer su oni (i sudionici festivala i drugi evangelizatori) zapravo najviše evangelizirali mene i pomogli mi da se još više rasplamsa plamen moje vjere”, zaključio je Ante.
Ivan Đordić kazao je kad Bog vodi, tada se događaju čudesa, a kad on vodi onda se dogodi da sjedi na mjestu i ne zna što dalje.
“Ultra evangelizaciju je vodio Bog i toliko dobrih stvari se dogodilo da je teško izdvojiti neke najbolje trenutke jer je svaki dan imao smisao od samoga jutra do molitve pred spavanje. Ne mogu izdvojiti niti jedno negativno iskustvo i meni je bilo jako ispunjavajuće iskustvo, svaki trenutak je imao svoju svrhu i sada kada gledam unazad mogu sa sigurnošću reći da sam pustio ‘srce na terenu‘.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
Za Ivana iskustvo izvan stadiona i unutar stadiona bilo je jednako vrijedno tako da je izdvojio dva.
“Prije nego se uđe na službeni ulaz Ultre postoji jedno povišeno mjesto i šumica te smo se Maja i ja uputili jednoj skupini djevojaka. S njima smo otvoreno razgovarali i razmijenili iskustva, no kako je razgovor tekao dalje u jednom trenutku nam se priključio jedan dečko Tommy. Počeli smo razgovarati s njim, ispričao nam je zašto je tu, što očekuje i kako mu je predivno u Hrvatskoj te nas je pitao zašto Maja i ja imamo iste majice, što znači napisano ‘UR worth more‘ i koji je naš motiv dolaska. Duboko je bio zainteresiran za sve što smo govorili te ga je najviše dojmilo to da volontiramo i da ne idemo na Ultra Music festival prvenstveno radi zabave. Objasnili smo da smo iz raznih molitvenih zajednica osjetili poziv doći i biti među mladima te svjedočiti naše osobno iskustvo vjere, ne dalekog, već Boga koji je blizu, Ljubav koja dolazi svakome čovjeku bez obzira na njegova stajališta jer je nas same u nekom trenutku dotaknuo te smo krenuli vjerovati u Isusa Krista Uskrsloga. Kada smo predložili molitvu, oči su mu zasjale i bio je uzbuđen te htio početi što prije.
Bio je toliko oduševljen i oči su mu dodatno sjajile, promatrao nas je stavom djeteta koje je dobilo dugo očekivanu igračku, ispunjen i sretan.
Zahvalili smo Bogu na daru njegovog života, na svemu što je Bog Otac utkao u njegovo srce, na svim talentima i potencijalima koje ima te smo molili da ih spozna, otvori i počne još više koristiti kako bi živio ono za što je stvoren te da upozna Boga Oca kao živu ljubav. Bio je toliko oduševljen i oči su mu dodatno sjajile, promatrao nas je stavom djeteta koje je dobilo dugo očekivanu igračku, ispunjen i sretan. Sve to dok smo sjedili držeći se za ruke u krugu na padini tog brežuljka.
Kada smo završili, toliko mu se srce napunilo da nas je pitao može li se on pomoliti za nas.
Kada smo završili, toliko mu se srce napunilo da nas je pitao može li se on pomoliti za nas. Trenutak u kojem osoba koja za sebe kaže da ne vjeruje moli – neprocjenjiv je. Iz srca, iskreno i jednostavno – to je bila molitva koja je osvojila i moje srce, a vjerujem i Majino. Taman kada je završio molitvu pridružio nam se njegov prijatelj te prijatelj njegova prijatelja. Ponovili smo molitvu te me jedan od njih dvojice snažno zagrlio i rekao da je ovo jedan od najljepših trenutaka u životu, da nikada tako nešto nije osjetio i da nikako nije mislio da će mu se ovako nešto dogoditi na festivalu. Dok smo odlazili njih trojica su ostali u razgovoru, sa osmijehom koji se mogao vidjeti u tami šumice u kojoj su ostali”, posvjedočio je Ivan, a potom prepričao još jedno svoje dirljivo iskustvo.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
“U stadionu smo dijelili vodu te je na svakoj plastičnoj čaši pisao jedan od citata ‘You are glourios in my sight‘ ili ‘You are precious in my sight‘. Imali smo priliku moliti s ljudima i za ljude različitih religija i vjeroispovijesti, ali i s onima koji se deklariraju kao ateisti i agnostici iz raznih dijelova svijeta i Europe – blagoslovna molitva je nešto što svi prihvaćaju i moje je iskustvo da su ljudi rijetko odbijali da se pomolimo za njih. Ljudi su većinom brzo prolazili tako da nisam sa svima imao priliku duboko ući u razgovor, no htio bih posvjedočiti koliko par rečenica može imati utjecaj.
Nastavio sam s riječima da Mu da priliku i da se neće razočarati jer kada se dogodi taj susret – taj susret se ne zaboravlja.
Jedna djevojka je prolazila pokraj mene i pitao sam ju želi li možda čašu vode. Gledala me dosta začuđeno i rekla je da može i da joj nije jasno kako to da stojim ispred nje i dijelim vodu. Odmah sam imao poticaj reći joj da mi je zadovoljstvo i da sam presretan jer mogu biti tu s njom i sa ljudima na festivalu u ovoj ulozi. Pitao sam ju kako gleda na vjeru i na Boga na što mi je kratko rekla da vjeruje u ljubav kao silu i da još nije našla to što traži. Gledala me s velikom znatiželjom te sam joj rekao da sam i ja isto tako tražio ljubav te sam nastojao naći smisao u ovome svijetu, kako nisam mogao pristati na ideju da je Bog tako generalan i općenit te da zbog svog iskustva i susreta s Isusom Kristom vjerujem u utjelovljenu ljubav – ljubav koja je sišla s neba da bi bila među nama, ljubav koja se žrtvuje za mene i za svaku osobu, da je Isus taj koji je odgovor na brojna pitanja. Nastavio sam s riječima da Mu da priliku i da se neće razočarati jer kada se dogodi taj susret – taj susret se ne zaboravlja. Dok sam govorio, gledala me i oči su se punile suzama i kada sam spomenuo da je Njegova Ljubav ta koja dolazi njoj, suze su počele kliziti niz obraze. Taman su je prijatelji zvali i samo mi je zahvalila i otišla. No, s onim pogledom duboke ganutosti… Pogledom zahvalnosti i pogledom nade. Duboko vjerujem da je u našem kratkom razgovoru doživjela susret. Snaga dobronamjerne riječi i riječi svjedočanstva i vjere su nevjerojatni. I samo mi se iznova potvrđuje koliko dobra riječ natopljena molitvom može naći put do svakoga srca. Bog je uistinu otvorio razne puteve i imao sam priliku zajedno sa ekipom razgovarati s mnogima, čuti boli njihovog srca, suze, teškoće s kojima se susreću, razočaranja, padove, radosti, ambicije, planove za budućnost”, istaknuo je.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
Ivan je kazao kako su se za mnoge imali priliku i pomoliti te su mnogi bili duboko ganuti riječima molitve i blagoslova tako da nije nedostajalo niti smijeha niti suza. “Ljubav je zbližila i nas molitelje, ali i povezala nas je s ljudima koje prvi puta vidimo – to je jedino moguće u Kristu. Sve iz ljubavi, ništa na silu.” (sv. Franjo Saleški) citat je s kojim sam se upoznao na ovoj evangelizaciji i koji će mi ostati sačuvan u srcu. Svaka osoba i svaki susret me oplemenio i obogatio moj život na novi, drugačiji i usudio bih se reći dublji način.
Svaka osoba i svaki susret me oplemenio i obogatio moj život na novi, drugačiji i usudio bih se reći dublji način.
Organizacija je bila na vrhunskoj razini i prije svakoga dana na terenu pripremali smo se molitvom, sv. Misom, klanjanjem pred Presvetim Oltarskim sakramentom, ali i zajedničkim druženjem. Upoznati ove ljude je nevjerojatan blagoslov. Ovi ljudi su nevjerojatni, snažni, jaki i ranjivi u isto vrijeme, a ono što je najvažnije je to da su otvoreni za Božje djelovanje – nema većeg od toga da se čovjek preda Božjem djelovanju i bude kao olovka u ruci svoga Stvoritelja. Svaki objed je bio ispunjen nekim svjedočanstvom Božje veličine, Božje providnosti ili Božjim intervencijama u nečijem životu. Kada je u središtu Krist – svi se povezujemo u Njemu i toliko smo dobro kliknuli kao ekipa da mi je i to jedno nevjerojatno dobro iskustvo. Čitanja na sv. Misi su bila tako ohrabrujuća i poticajna, posebice kada bi Riječ lomili don Mirko, fra Vinko ili pater Stjepan Ivan. Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. (IV 1, 16) Suradnja s Duhom Svetim je živi odnos i njegovi poticaji su toliko kreativni i personalizirani da me uvijek iznova iznenadi. I snaga ljubavi Božje koja se približava svakome čovjeku – svaki dan i u svakoj minuti. Na kraju dana mogu samo reći, Bože hvala ti i neka bude po tvojoj volji – pošalji me gdje god treba. Neka taku bude i dalje”, zaključio je.
Na kraju dana mogu samo reći, Bože hvala ti i neka bude po tvojoj volji – pošalji me gdje god treba. Neka taku bude i dalje
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
Lucija Srbljinović istaknula je da evangelizacija na Ultri budi zanimanje okoline. Kazala su da su mišljenja podijeljena – ili je prisutna simpatija ili izrugivanje.
“I ja sam se u jednom trenu uhvatila zamišljena nad pitanjem: ‘Bože zašto se upuštam u tako nešto? Zar nije dovoljno da sam u župi/zajednici, živim sakramentalno‘? Tokom molitve na srce mi je “legla” priča o dobrom pastiru. Trebam li ja iz svoje udobnosti osuđivati izgubljenu ovcu ili nasljedovati Krista i krenuti prema njoj. Najupečatljiviji trenutak tog evanđelja je stavljanje ovce na ramena. Pastir je ne grdi – kako to živiš? kad si zadnji puta bila u crkvi? Stavlja ju na ramena, kao što otac stavlja svoje dijete na ramena, kao što se stavljaju pobjednici. Pastir je ponosan i raduje se! Vraća ju u zajedništvo. Evangelizacija uvijek nosi nadu i zahtjeva autentičnost. Ljudi na cesti će brzo pročitati oholost i osuđivanje. Iskustvo Ultre zapravo iznova obraća mene”, naglasila je Lucija.
Evangelizacija uvijek nosi nadu i zahtjeva autentičnost.
Evangelizacija na festivalu ULTRA/Foto: Euangelion
Kazala je da ju je posebno dotaknuo susret s mladićem iz Njemačke. “On je ustrajno stajao pokraj našeg štanda i propitivao me zašto to radim. Kad sam rekla da sam iskusila Božju ljubav i dobrotu i da želim to iskustvo podijeliti, mladić se otvorio. Rekao je da cijeni to što radimo, no on je gay i zna da ga Crkva osuđuje. Ponovno borba u meni, kako sad nasljedovati Pastira? Nakon kratkog razgovora i objašnjenja da ga Crkva ne osuđuje predložila sam mu molitvu. Odgovor me je iznenadio: ‘Nikad nisam molio, kako se to radi?‘ Istovremeno sam se osjećala počašćeno što mogu prvi puta moliti s nekim, dok me s druge strane prožela bol zbog te činjenice. Dijete koje nikad nije upoznalo Oca. Zagrljaj poslije molitve trajao je dugo. Sličnih susreta, kraćih i dužih, bilo je još mnogo. Kakva privilegija, s Kristom dijeliti radost i bol”, posvjedočila je.