Tijekom 49. godišnjeg susreta generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija u Zagrebu (30. lipnja – 3. srpnja) Informativna katolička agencija razgovarala je s generalnim tajnikom Ukrajinske konferencije rimokatoličkih biskupa biskupom Lutska mons. Vitalijem Skomarovskijem.
Generalni tajnici europskih biskupskih konferencija okupili su se u Zagrebu na 49. redovnom godišnjem susretu koji je počeo u četvrtak 30. lipnja u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije, izvijestila je IKA. Tijekom 49. godišnjeg susreta generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija u Zagrebu (30. lipnja – 3. srpnja) Informativna katolička agencija razgovarala je s generalnim tajnikom Ukrajinske konferencije rimokatoličkih biskupa biskupom Lutska mons. Vitalijem Skomarovskijem.
1. Preuzvišeni, dolazite iz Ukrajine koja se brani od agresije. Kako rat koji traje više od četiri mjeseca utječe na Crkvu u vašoj domovini?
Situacija je različita u raznim dijelovima Ukrajine. Na istoku i jugu zemlje gdje traju borbe, mnoge crkve su uništene i brojni stanovnici su napustili te krajeve, ostavili svoje domove i otišli u zapadne dijelove Ukrajine.
Ali, primjerice, u mojoj biskupiji, koja je na zapadu Ukrajine blizu granice s Poljskom, također se svakodnevno oglašava uzbuna i tri ili četiri puta bili smo bombardirani. Dakle, ljudi se ne osjećaju sigurno. Međutim, život Crkve je redovan jer je vrijeme Covida-19 završilo i mnogi ljudi, katolici nam dolaze. No, mnogi su, pogotovo žene i djeca izbjegli u inozemstvo.
2. Na koje sve načine Crkva pomaže osobama koje su neposredno pogođene ratnim zbivanjima?
Od početka naša zajednica pruža ljudima osnovne potrepštine: hranu, pokrivače, lijekove… Pomaže im i prijeći granicu jer su mnogi u početku čekali danima i tjednima na prelazak granice bez vode i hrane. Ali, sada se situacija normalizirala, ljudi traže posao kod domaćih stanovnika.
Primjerice, u katedralnoj župi u Lutsku ljudima osiguravamo hranu, odjeću i ono što im je potrebno. Mnogi humanitarci dolaze iz europskih zemalja i pomažu, a mi pristiglu pomoć dostavljamo u istočne dijelove zemlje tamošnjem stanovništvu.
3. Iz Hrvatske se redovito šalje humanitarna pomoć u Ukrajinu, a ovdje su privremeni smještaj našle tisuće izbjeglica. Koliko Vam znači takva pomoć drugih zemalja i koje su vaše potrebe u tom smislu?
Potrebe su još uvijek iste: hrana, medicinske i higijenske potrepštine – osnovne stvari. Rat traje i broj onih koji odlaze iz svojih domova raste. Napose, posljednjih tjedana kada ruski projektili padaju na jug zemlje. Primjerice, noćas je napadnuta Odesa.
Ta pomoć nam je po sebi vrlo važna, ali i zato što na taj način osjećamo solidarnost iz svih europskih zemalja. To nam je vrlo važno – što nismo sami u ovom ratu.
4. Milijuni ljudi su izbjegli, a tisuće ih je poginulo – koliko je prema posljednjim podatcima stradalih?
Mislim da je prema posljednjim informacijama poginulo 5400 civila. Međutim, to nije službeni podatak. Primjerice, u Mariupolju su možebitno poginule 22 tisuće civila. Možda – ne znamo jer su Rusi okupirali teritorij i nemamo pouzdanih informacija. Mnogo je ubijenih, stradala su i mnoga djeca – u posljednjem napadu na Odesu stradalo je dvoje djece.
5. Hrvatska je nedavno proživjela rat u kojem su stradali mnogi sakralni objekti. U kakvom su sada stanju crkvene građevine na ratnom području?
Mislim da je uništeno više od stotinu crkvi. Većinom su to crkve Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovske patrijaršije. Stradale su i katoličke crkve. Znam za našu crkvu u Mariupolju. Svećenik iz Mariupolja uspio je napustiti grad, prije dva mjeseca pobjegao je sa skupinom župljana, a crkva i samostan su opljačkani i pretvoreni u administrativni centar takozvane Donjecke Narodne Republike.