"Bio je to trenutak koji nikada neću zaboraviti. Nekoliko prijatelja i ja pratili smo misijsku sliku Naše Gospe od Guadalupe do djetetova bolničkog kreveta. Dijagnosticiran mu je rak, a zbog tumora su mu izbočene oči. Suze su lile dok je slika Blažene Majke u prirodnoj veličini nježno dodirivana njegovu glavu. Zamolili smo Marijin zagovor za njegovo ozdravljenje, zatim otišli u kapelicu i izmolili Krunicu Božjeg milosrđa. Ono što se činilo kao beznadna situacija ubrzo je zamijenjeno zahvalnošću i radošću. Beba je ozdravila i sada je zdrav mladić."
Ponekad se možemo zapitati kako možemo nešto promijeniti u našem slomljenom svijetu, piše Catholic Exchange. Gospa je objavila sesstri Luciji iz Fatime, službenici Božjoj: „Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu. Ako se učini ono što kažem, mnoge će duše biti spašene i bit će mir.” (13. srpnja 1917.) Majka Marija kasnije se ukazala s. Luciji i zamolila je da objavi pobožnost prve subote:
“Pogledaj, kćeri moja, moje Srce okovano trnjem, kojim ga nezahvalni ljudi svaki čas probadaju svojim bogohuljenjem i nezahvalnošću. Ti me barem pokušaj utješiti i reci da obećavam da ću na smrtnom času pomagati svim milostima potrebnim za spasenje svima onima koji se prve subote pet uzastopnih mjeseci ispovjede, pričeste, izmole pet desetljeća krunice i pravi mi društvo petnaestak minuta u meditaciji otajstava krunice, s nakanom da mi se iskupi.”
Bez obzira na naše zvanje, svatko od nas pozvan je tješiti Srce Isusovo i Marijino kroz pobožnost prve subote, ispovijed, svetu pričest i razmatranje otajstava krunice. Isus je rekao s. Luciji: “Želim da se pobožnost prema Bezgrješnom Srcu moje Majke stavi uz bok pobožnosti prema mom vlastitom Presvetom Srcu.”
Kao i uvijek, Bezgrješno Srce Marijino podsjeća nas da se obratimo Presvetom Srcu njezina Sina.
Sluga Božji fra. Dolindo Ruotolo – kojeg je Padre Pio nazvao svecem – piše o ulozi Bezgrješnog Srca Marijina u povijesti spasenja i u našim životima. Osvrćući se na svadbenu gozbu u Kani, vlč. Ruotolo objašnjava da je, kada je Marija zamolila Isusa da učini čudo i stvori još vina, to možda izazvalo ideju o Posljednjoj večeri u Isusovom umu. Zbog toga je rekao “još nije došao moj čas” (vidi Ivan 2,1-11). Fra. Ruotolo dalje objašnjava svrhu Blažene Majke kada je zamolila Isusa da učini čudo:
“Presveta Djevica nije htjela samo dati vino: Ona je htjela dati Njegovim apostolima razlog za vjeru u Isusa. Htjela ih je osnažiti čudom. Iz tog je razloga ustrajala s Isusom na akciji, govoreći slugama: ‘Učinite što god vam kaže.’ Brzim uvidom odmah je shvatila aluziju njezina Sina na transupstancijaciju i angažirala je sluge da opskrbe vodu za čudo. Kao što vidimo, umjesto da su bili odvojeni ili gotovo stranci, Isus i Marija su se odmah razumjeli. Marija je kao Gospodarica i Kraljica ušla u intimu tog Božanskog Srca, a Isus je ušao u delikatne želje Bezgrešnog Srca svoje Majke.”
Gledajući unatrag, bio sam blagoslovljen svjedočiti i iskusiti brojne druge primjere majčinske ljubavi Majke Marije. Kad sam putovao s Misionarskom slikom Naše Gospe Guadalupske na Svjetski dan mladih u Manilu, govorio sam u nekoliko župa i škola. Rano jednog jutra zamoljen sam da održim neplanirani razgovor. Još uvijek prilično pospan, brinulo me je da možda zvučim letargično. Kad sam, međutim, završio, podsjetio sam se da Bog zahtijeva samo naš “da”, a da će Duh Sveti učiniti ostalo. Žena kojoj je bilo potrebno ozdravljenje pristupila je slici Blažene Majke plačući, a netko ju je odveo do svećenika gdje se pomirila s Gospodinom u sakramentu ispovijedi. Kao i uvijek, Bezgrješno Srce Marijino podsjeća nas da se obratimo Presvetom Srcu njezina Sina.
Neke od meditacija u Fr. Ruotolova knjiga također je napisana iz perspektive Majke Marije i izražava vezu između njezina majčinstva i Svete Euharistije.
„Po Euharistiji ga nastavljam nuditi svijetu. Svećenik u Posveti kaže: ‘Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv.’ To je Tijelo koje sam dao Isusu, moja Krv koja mu je dala život u mojoj utrobi. Tijelo koje sam mu predala u Duhu Svetom, Ljubavi Vječna, zapalilo je moje Srce ljubavlju, i u svojoj i mojoj ljubavi On me učinio Majkom Riječi Božje, utjelovio u meni.”
„Opet će ljubav moga Srca donijeti Duha Svetoga dušama i roditi sinove Božje, Mistično Tijelo Isusovo. Ponovno će iz mog Bezgrješnog Srca, najčišćeg ljiljana, doći svjetlo koje će ponovno probuditi vjeru u srcima koja su zalutala kroz prljavštinu nečistoće.” (Razmišljanja o svetoj krunici)
Rečeno je da kada molimo krunicu pred Presvetim, ljubimo Isusa srcem Njegove Majke.
Postoji prekrasna pjesma pod naslovom “O Presveto Srce” od Justina Stroha, koja razmišlja o jedinstvu dvaju srca. Neki od stihova glase:
“Draga Gospo od čovjeka koji nam je došao dati život,
Bezgrješno Srce ispunjeno tolikom borbom,
mnogi nisu poslušali poruku tvoga Sina,
i daleko od Njegove Predragocjene Krvi su pobjegli.
U tvojim rukama pusti me, tvojim očima neka vide, neka ih tvoja istina oslobodi,
O dragocjeno srce, Bezgrješno Srce.
Toliko si puta došlo voditi put svome Sinu.
O Majko svih nas, o Majko našega Gospodina, o Majko mistična, moli za nas.”
Kao što je Isus rekao Bl. Dina Belanger, „Nijedan zaziv ne odgovara bolje na neizmjernu želju mog euharistijskog Srca da vlada u dušama od: Euharistijsko Srce Isusovo, neka tvoje kraljevstvo dođe po Bezgrješnom Srcu Marijinu.“ Zbog toga je Bl. Dina je molila “Gospo od Euharistijskog Srca, molim te da Isusa predaš dušama!”
Razmišljajući o Bezgrješnom Srcu Marijinom, na pamet pada i kip Gospe od Rta (Notre-Dame-du-Cap), smješten u Tri rijeke (Trois-Rivières), Québec. Blažena Majka je prikazana s golemim zlatnim srcem i s ljubavlju gleda svoju djecu. Godine 1634. ovo su područje isusovci posvetili Bezgrešnom začeću. Oko 1652. sagrađena je crkva, a 1855. kip je darovao anonimni dobročinitelj. Vjernici su bili odani Gospi, ali je njihov odlazak u Crkvu oslabio sredinom 19. stoljeća. Jednog dana svećenik je otišao služiti misu i cijela njegova zajednica sastojala se od svinje koja je žvakala krunicu! Svećenik je o tome odlučno propovijedao i vjernici su se vratili Crkvi u tolikom broju da je trebalo sagraditi novu Crkvu. Trebalo je prevesti kamen preko rijeke Sv. Lovre da bi se dovršila konstrukcija, međutim, bila je blaga zima i nije bilo leda za prelazak sanjki. Svećenik je molio da se formira ledeni most i zapuhala je oluja koja je stvorila ovo čudo. U drugom su slučaju župljani vidjeli kako Gospin kip otvara oči. Hodočasnici i dalje hrle u nacionalno svetište i dogodila su se mnoga ozdravljenja.
Još jedno sjećanje koje imam na Misionarsku sliku Naše Gospe od Guadalupe je kada je posjetila moj dom i miris ruža ispunio je našu dnevnu sobu, iako nijedna nije bila prisutna. Kada molimo u jedinstvu s Marijinim srcem događaju se čuda – velika i mala. Kako je rekao fr. Ruotolo je o Gospinom Magnifikatu napisao: “Duša, dok vas pozdravlja dok pjevate, čuje Gospodina u njegovoj slavi i Spasitelja u njegovom milosrđu. Odjek tvoje divne pjesme daje osjećaje ljubavi prema Bogu u srcu, što je također odjek otkucaja tvog Bezgrješnog Srca.” (Razmišljanja o svetoj krunici) Prepustimo se svaki dan u ruke Majke Marije i dopustimo da nas nosi do Presvetog Srca svoga Sina, imajući na umu njezino obećanje djeci u Fatimi: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati“ (13. srpnja 1917.).