Često moramo birati između dvije dobre stvari u našim životima. Đavao će vas pokušati uvjeriti da idete za onim dobrom koji će najmanje utjecati na vaše spasenje i od onih kojima biste trebali služiti.
Bog je čista dobrota. Đavao, nemajući svoja kreativna svojstva, ima samo jednu mogućnost – ponuditi ono manje od Boga, naizgled dobro, no ipak manje korisno za naše spasenje. Može li grijeh proizaći iz nečeg naizgled dobrog? Stvari koje pomračuju dušu koje radimo uvijek počinju malom odlukom između dvije dobre stvari, piše Catholic Exchange.
Primjer: „Danas imam malo slobodnog vremena. Mogu vježbati ili čitati. Znaš što? Danas sam umoran pa mislim da ću čitati.”
Ta situacija bi se mogla činiti trivijalnom. Moglo bi se činiti da su obje valjane opcije i da ne bi vodile u grijeh. Međutim, kada čitanje s vremena na vrijeme postane dosljedan izbor, počinjete ignorirati svoje fizičko zdravlje i tada postajete krivi za grijeh lijenosti.
Drugi primjer: “Imam nešto posla, ali može pričekati do sutra. Trebao bih biti sa svojom obitelji i igrati se sa svojom djecom. Znaš što? Mogu im pustiti da malo gledaju TV dok završim posao. Dvije ptice jednim udarcem. (Hvala TV!)”
Ovaj je malo očitiji. Doduše, posao je dobra stvar; osigurava ekonomsku stabilnost vašoj obitelji i osobno zadovoljstvo za dobro obavljen posao. Ali vrijeme s obitelji je veći prioritet, pogotovo kada posao može pričekati do sutra. Stoga nas proždire grijeh pohlepe i/ili ponosa.
Dvije dobre stvari. To je sve što đavao treba da vas uvjeri da je donja opcija najvažnija. Češće nego ne, dolazimo u iskušenje učiniti tu nižu stvar jer, kako je rekao sveti Toma Akvinski, “[mi] želimo zlo. . . onoliko koliko [mi] mislimo da je to dobro. Stoga [naša] namjera prvenstveno cilja na dobro i samo usputno dotiče zlo” (Tomin komentar na Nikomahovu etiku. Knjiga I: Dobro za čovjeka. Poglavlje 1, odjeljak 2, pod Komentarom. 10).
Stoga, “usputno”, odbijamo Božju svježu i prirodnu dobrotu i zadovoljavamo se početnom verzijom kroz koju ne uspijevamo izgraditi duhovnu hranu koja nam je potrebna za napredovanje.
Dakle, kako prevladati ovu kvaku?
Pogledajmo kako nam Sv. Franjo Saleški u tome može biti od pomoći.
Sveti Franjo Saleški imao je divovski intelekt. Začudo, njegov pisani rad nije bio ni približno tako plodan kao drugi sveci koji su imali slične mentalne sposobnosti poput Akvinskog ili čak Fultona J. Sheena. Najveći dio njegovih pisanja potječe iz pisama koje je pisao ljudima u svojoj biskupiji, posebno laicima i ženama. Više je odabrao biti pastor nego pisac.
Ovaj svetac je imao dvije vrlo dobre stvari između kojih je mogao birati u svojoj službi: pisati o Bogu ili voditi njegov narod. Odabrao je ovo drugo i zbog toga je kanoniziran kao pokrovitelj književnika i novinara. Tražio je mudrost više znanja i, kao rezultat, dobio je znanje i najveću zaslugu za svoje pisanje koje je netko ikada mogao dobiti. On je “[tražio] najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve je to [mu] dodano” (Matej 6,33).
Sveta Terezija iz Lisieuxa imala je slično iskustvo. Bila je tek tinejdžerka kada je ušla u Karmel. Prije nego što je uronila u klaustar, razmišljala je o zvanju da postane misionarka. U svojim memoarima, Priča o jednoj duši, napisala je: “Želim donijeti svjetlost dušama, poput proroka i liječnika; da idem na kraj zemlje da propovijedam Tvoje ime, da posadim Tvoj slavni Križ, Ljubljeni moj, na poganske obale. Samo jedno misijsko polje nikada ne bi bilo dovoljno; cijeli svijet, čak i njegovi najudaljeniji otoci, mora biti moje misijsko polje. Niti moja misija ne bi trajala nekoliko kratkih godina, nego od početka svijeta do kraja vremena.”
Fizički nikada nije stigla do kraja svijeta, ali je njezin duh nakon kanonizacije smatran dostojnim časti zaštitnice misionara. Dok je Bog uskratio zadovoljenje njezinih svetih želja na zemlji, dao joj je sve misije u izobilju nakon što je primio njezinu vječnu nagradu.
Često moramo birati između dvije dobre stvari u našim životima. Đavao će vas pokušati uvjeriti da idete za onim koji će najmanje utjecati na vaše spasenje i od onih kojima ste trebali služiti.
Da biste uistinu znali kojim putem ići kada se suočite s dvije dobre stvari, dajte prioritet svojim izborima s Bogom na čelu vašeg procesa donošenja odluka u molitvi. Dopustite mu da bude uporište na temelju kojeg donosite svaki svakodnevni izbor. Ujedini svoju savjest postojanom molitvom. Otkrit ćete da ćete u nekom trenutku tijekom svog duhovnog putovanja dobiti križ nenavezanosti, baš kao i sv. Franjo Saleški i sv. Terezija, kroz koji ćete dobiti dar poniznosti i mudrosti.
Vođeni Božjom voljom kroz ove darove, vaš će izbor biti očit.