Samostanski i župni vikar u Samostanu i Župi Presvetog Trojstva u Karlovcu fra Mate Bašić odlučio je upaliti crkvena zvona kako bi rastjerao oblake i moguću tuču, a onda i štetu u svom gradu, javlja portal Radija Mrežnice.
Karlovački franjevci i više su nego ozbiljno shvatili svoje poslanje čuvanja duša, ali i života Karlovčana. Dok je u ponedjeljak navečer završavala sveta misa i procesija u čast svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika Zvijezde, nad Karlovcem su se skupljali tmasti oblaci i počeo je jak vjetar. Samostanski i župni vikar u Samostanu i Župi Presvetog Trojstva u Karlovcu fra Mate Bašić tada je došao na sjajnu ideju, vođen iskustvima i životima naših starih koji su danas zaboravljeni. Odlučio je upaliti crkvena zvona kako bi rastjerao oblake i moguću tuču, a onda i štetu u svom gradu, piše portal radio-mreznica.hr.
Znamo da su se naši stari uvijek protiv tuče i nevremena borili zvonima, a znamo da i nema te protugradne obrane, a mi smo željeli pomoći građanima, svima koji žive od poljoprivrede
“Vidjelo se da se sprema nevrijeme, za nas je bila najavljena tuča, kad sam vidio kakvi oblaci dolaze jedino što mi je palo na pamet bila su zvona. Znamo da su se naši stari uvijek protiv tuče i nevremena borili zvonima, a znamo da i nema te protugradne obrane, a mi smo željeli pomoći građanima, svima koji žive od poljoprivrede, svima kojima su automobili vani i eto, odlučio sam upaliti crkvena zvona pa neka zvone”, rekao je fra Mate Bašić za Radio Mrežnicu.
Nije dugo trebalo i zvono Presvetog Trojstva počelo je zvoniti, a zvonjava je trajala čak pola sata! Fra Mate kaže kako je bilo jako interesantno i čemu su svjedočili mnogi, kad su zvona počela zvoniti, iznad same crkve odnosno zvonika, oblaka nije bilo.
“Bila je rupa na kojoj se vidjelo plavo nebo”, kaže fra Mate. Zvona su i dalje zvonila, a onda je počela kiša, sasvim pristojno. Nakon kratkog perioda, vidjelo se da neće biti tuče, a fra Mate je sve pozorno pratio jer i sam radi vrt u dvorištu samostana i brižno njeguje biljke. Tad je u jednom trenutku počela padati jako sitna tuča, a on se opet uhvatio zvonjave.
Tada se ta sitna tuča pretvorila ponovno u kišu, i evo, neka svatko zaključi po svom nahođenju, no ja ipak vjerujem našim starima
“Tada se ta sitna tuča pretvorila ponovno u kišu, i evo, neka svatko zaključi po svom nahođenju, no ja ipak vjerujem našim starima. Nisu bezveze oni se branili na taj način od nevremena, a u nekim stvarima bili su inteligentniji od nas danas koji bez interneta ne znamo zbrojiti 2 i 2. Oni su imali životna iskustva i iskustva života s prirodom”, ističe fra Mate.