Državne i javne službe, državni dužnosnici, državni i javni službenici, sve su to nazivi s kojima se redovito susrećemo u javnom i medijskom prostoru. Tema njihova statusa je trajno aktualna i pod različitim se vidovima raspravlja i propitkuje. Tako, primjerice, kada je riječ o državnim dužnosnicima u prvom planu su pitanja sukoba interesa i zlouporabe položaja; zatim, kada je riječ o državnim službenicima  raspravlja se o njihovom zaštićenom statusu koji birokratski opterećuje; na kraju, zadaće i službe javnih službenika trajno se preispituju u svjetlu svjetonazorskih i ideoloških pitanja. Sve su to stvarnosti o kojima je legitimno i pravo raspravljati. Međutim, manje se govori o jednako tako legitimnom pitanju sve većih zahtjeva i složenosti poslova koji se od dužnosnika, državnih i javnih službenika očekuju, a što kontinuirano može smanjivati motiviranost za rad u državnim i javnim službama, neophodnima za ostvarenje općeg dobra.

U čijoj su službi državni i javni službenici? Znamo da biti u državnoj i javnoj službi znači biti dionikom onih djelatnosti koje su od tolike važnosti za zajednicu da su podvrgnute i posebnom pravnom i radnom uređenju. Njihova važnost i specifičnost je u tome što omogućuju društvenu uzajamnost i jer su nužne za svakodnevni život građana, zbog čega se traži visoki stupanj profesionalnosti i integriteta. Međutim, profesionalna privrženost i integritet ne dolaze spontano, same od sebe. Svaki čovjek, pa tako i svaki državni i javni službenik pozvan je osvijestiti važnost profesionalnosti i puta koji će u vršenju državne i javne službe voditi sreći i osobnom ispunjenju.

U socijalnom nauku Crkve posebno mjesto se pridaje putu služenja. Kompendij socijalnog nauka Crkve definira služenje kao znak i izraz ljubavi. Da bi se služenje ostvarilo, potrebno je „zauzimanje i nastojanje oko vlastite unutarnje obnove“, kao i „zauzimanje za poboljšanje društva“ (Kompendij 552). Drugim riječima, potrebna je krepost služenja, „djelatna raspoloživost za služenje“ (OA 45) koja popravlja ustanove, strukture i životne uvjete koji se protive ljudskom dostojanstvu. I nije nužno vjerovati u Boga, jer zadaća pomaganja ljudima, rješavanja socijalnih problema, osiguravanja da će društvene ustanove ostvarivati dobro u čijoj su službi, otvorena je svim ljudima. Krepost služenja stoga znači biti u službi drugome sa stavom da mu se kroz službu pomogne. Po kreposti služenja izgrađuje se moralni karakter osobe koja je spremna staviti se u službu ljudi i po svom radu biti im na raspolaganju, a očituje se u zajedništvu s krepostima poput jakosti, profesionalnosti, discipliniranosti, marljivosti i ljubaznosti.

Krepost služenja se ostvaruje unutar ljudske djelatnosti te se „očituje u obiteljskom, kulturnom, radnom, gospodarskom i političkom životu prema specifičnim profilima“ (Kompendij 551). Osobito kad je riječ o državnim i javnim službama, čiji rad je nužan za život jedne zajednice, treba razvijati dublji smisao za poštivanje i služenje drugome, razumijevanje da upravo državne i javne službe treba shvaćati kao služenje. Institucije i ustanove u kojima radimo služit će općem dobru tek ako će u njima biti ljudi koji će odlučno i osposobljeno tako i činiti. 

U odnosu na kršćane, kršćanski duh je duh služenja, i stoga će svaki vjernik neovisno o službi koju vrši tu zadaću obavljati profesionalno kompetentno, ljudski pošteno i u duhu služenja kao put vlastitog posvećenja (usp. CL 43).

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).

Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.