Zašto ikonopisanje, odnosno kako to da se ikone pišu, a ne crtaju, slikaju?

U strogo artističko formalnom smislu ikona pripada skupini slikarstva s tehnikom u kojoj se koristi kist i boja, dakle možemo govoriti o slikanju. Analiziramo li etimologiju izraza „ikonografija”, međutim, teško je donijeti jasan zaključak je li tu riječ o slikanju ili pisanju, jer taj izraz može označavati obje aktivnosti. Ne možemo naći jasnu definiciju čak niti u priručniku za ikonopisce Hermenia autora Dionizija iz Furne, koji je u njemu naveo sve potrebne upute za tu formu umjetnosti.

Tek Drugi nicejski sabor razriješava tu dvojbu i staje na stranu ikonopisaca i njihovih ikona nakon što su njihova djela bila uništavana zbog mišljenja kako ne treba prikazivati Boga na slikama. Sabor je za proces nastajanja ikona upotrijebio grčku riječ περιγράφω – perigrafo – koja označava pisanje, ne slikanje (latinski cirkumscriptum). To jasno ukazuje na pisanje pismom εξηγησεις – eksegesejs – a ne slikanje.

Saborski oci su dakle, jasno je, željeli naglasiti kako nam slike trebaju opisivati, pojašnjavati i pričati kroz boje i formu ono što nam Evanđelje naviješta. Drugim riječima, ikona je posredstvom boja opisana Biblija koja mora rađati vjerom kada ju se čita (jer vjera se rađa iz slušanja) ili kada je gledamo i kontempliramo nad njom. Ona je oruđe evangelizacije, ravnopravna u svemu drugim sredstvima, koja pokreće srce i misao onoga koji sluša evanđelje ili ga kontemplira uz posredništvo ikone. Ikona nam se obraća kroz jasne sheme, uzorke, boje, geste, proporcije ili određene perspektive.

Kako se kod Vas rodila ljubav za ikonopisanjem?

Moj susret s ikonama bio je ljubav na prvi pogled. Kao srednjoškolka vidjela sam prve ikone i moje srce je bilo potreseno. Sve sam se više upoznavala s njima, prvo sama, a potom uz pomoć učitelja. Ljubav prema ikonama sazrijeva zajedno sa mnom, posebice od dolaska u Hrvatsku.

Kako nastaje jedna ikona, možete li nam opisati postupak? Koliko dugo traje izrada, gdje pronalazite inspiraciju?

To je dug i iscrpan proces koji je od samoga početka obilježen molitvom. Započinje s pripravom daske (drvo koje je simbol života – drvo u raju, drvo od kojega je bila izgrađena Noina arka i naravno drvo Svetog križa). Daska je sastavljena od nekoliko slijepljenih komada drveta, ojačano i zaštićeno ljepilom na koje se potom polaže komad tkanine – spomen na Veronikin rubac ili platno stavljeno na Isusovo lice nakon smrti (Rubac iz Manoppella). To je prva slika Krista zahvaljujući kojemu imamo uzor za prikaz lica Krista.

Potom na dasku nanosimo kredu u nekoliko slojeva i tek tada na dasku možemo prenijeti sliku koju smo odabrali.

U ikonopisanju nema slučajnosti, sve je određeno – od kompozicije preko gesta likova na njoj do boja. Samo najvrsniji ikonopisci stvaraju neke nove forme. Ali, i one moraju biti u skladu s Evanđeljem i kanonima geometrije ikona.

Foto: Ivan Lovrić/Glasnik Srca Isusova i Marijina

Koji su sve motivi koje ikona “trpi”?

Postoje različiti tipovi ikona. Recimo, najmanje su tri prikaza Majke Božje – kao one koja sluša molitvu, koja pokazuje put i koja se moli. Poznati su nam prikazi svetih likova (Isusa, Majke Božje, svetaca), grupni prikazi poput Rođenja Kristova, silaska Isusa nad pakao, preobraženja na gori Tabor, svaki prizor iz Biblije može biti prikazan na ikoni… I to je svaki put prigoda kako bi iznova iščitali taj prizor, bolje upoznali životopis svetaca…

Nekada mačka poliže boje ili je pojedu mušice

Što ako se pogriješi pri pisanju, postoji li mogućnost da ispravka pogreške?

Treba sazrijevati u ikonopisanju, dakle i naučiti prihvaćati svoja ograničenja i pomiriti se s tim da će grešaka uvijek biti.

Kao i u životu postoje načini da se te greške poprave, čak i kada mačka poliže boje ili je pojedu mušice (jer boje sadrže jaja što se dopada životinjama). Greške je moguće popraviti.

Držite tečajeve ikonopisanja, kakav je interes polaznika?

Nisam razmišljala o tečajevima, ali pokazalo se kako u Zagrebu ima puno onih koji su to željeli. Naposljetku me na to nagovorio suprug, i zahvaljujući isusovcima iz Palmotićeve i SKAC-u prošle godine sam vodila probni tečaj, a sada kreće novi s dvostruko većim brojem polaznika. Jako me to raduje, jer sam mislila kako su ikone cjenjenije među Srbima nego među Hrvatima, ali pokazalo se da nisam u pravu.

Evanđelje koje prenosimo na ikonama jest univerzalno i nije nam dopušteno ograničavati ga u okvirima nacionalnog. Vidim tu veliku prigodu za zajedničku evangelizaciju.

Može li se u jednom tečaju svladati ikonopisanje?

Teško je govoriti o tome na takav način. Na tečajevima upoznajemo temelje ikonopisanja. Neki krenu dalje, neki ne. Svakome polazniku ostaje ikona kao znak nazočnosti onoga koji je na njoj predstavljen. Kao i u svakoj umjetnosti i kod ikonopisanja treba praksa s kojom dolazi i umijeće.

Foto: Ivan Lovrić/Glasnik Srca Isusova i Marijina

Je li potreban slikarski talent u ikonopisanju?

Ako ikonama pristupamo striktno tehnički – da. Vjerujemo li da ikona nije tek obična slika – ne.

Puno puta sam tijekom pisanja ikona iskusila „gustu” nazočnost Duha Svetoga

Može li se pisati ikone bez duhovnosti, bez molitve?

Da. Kao što sam i navela u prethodnom odgovoru. Ali, ja vjerujem da Bog ima smisao za humor i koristi i takvu situaciju da se susretne s umjetnikom u jednoj sferi koja je veća od umjetnosti. Ne vjerujem da srce umjetnika ostane bez poniznosti i nedirnuto.

Možete li izdvojiti neko posebno iskustvo vezano za pisanje ikona? Nešto što Vas je posebno dotaknulo, približilo Bogu?

Puno puta sam tijekom pisanja ikona iskusila, kako to karizmatici kažu, „gustu” nazočnost Duha Svetoga. Morala sam otvarati prozore (smijeh). Bilo je i teških trenutaka kada mi ništa nije uspijevalo.

Ikonografiju obično vežemo uz teologiju Istočnih Crkava, no i katolici je prepoznaju svojom, posebno u Poljskoj?

To je istina. Sve je više škola ikonopisanja. Što ne znači da svaka od njih ima zdrave duhovne temelje. Mislim prije svega na poštivanje kanona, eksperimentiranja po pitanju forme, te teološkog i duhovnog pristupa temi.

Voditeljica ste tečaja ikonopisanja koji organizira SKAC. Zašto se odabralo baš vrijeme korizme?

Nisam to ja odabrala. I to nije slučajnost (smijeh).