Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb Tatjana Brozić Perić pojasnila je da je svaki Centar javna ustanova koja djeluje po hrvatskim zakonima te dodala: “Nama su djeca, obitelj i sve naše skupine u središtu pozornosti i kroz mnoge javne ovlasti mi se moramo uplesti u tu obitelj. Nekada je to savjetom, ali nekada moramo i promptno donijeti neke odluke ili predložiti sudu određene mjere.”

Važnost timskog rada u Centru

Brozić Perić dodala je da u Centrima nema samovoljnog postupanja:

U Centru se o svakom slučaju odlučuje tim koji čine socijalni radnik, psiholog, pravnik i svi drugi. Naša obveza je predvidjeti tragične situacije i učiniti sve što nalažu pravila struke kako bi se one izbjegle, ali neke slučajeve uistinu nije moguće predvidjeti.

Gordana Daniel iz Hrvatske udruge socijalnih radnika podsjetila je na razliku između stručnog i upravnog nadzora. Prvi provodi struka i moguće su različite mjere, sve do oduzimanja licence. Daniel je naglasila i da jedan socijalni radnik vodi više stotina slučajeva: “Socijalni radnici rade sve po zakonu, a ponekad u vrlo kratkim rokovima i pod ogromnim pritiskom, jer donose odluku o ljudskim životima. Kad se dogodi ovakav slučaj, onda pati cijela naša struka koja je vrhunski usmjerena prema humanizmu, pravdi i pomaganju. Postavlja se i pitanje razumije li itko što socijalni radnici rade i što im zapravo treba.?

Svi smo odgovorni za djecu

Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba upozorila je da se nakon slučajeva poput ovoga s Paga svi bave odgovorom na krivo pitanje i da je fokus na krivnji:

Krivnjom se trebaju baviti institucije, a mi svi se moramo baviti odgovornošću.

Odgovornost za svako dijete snosi svaki građanin koji je s njim u kontaktu. Zašto? Zato što je potrebno puno hrabrosti iz djetetove okoline da bi do nas u sustavu došla informacija o sumnji da je neko dijete ugroženo.

Sugovornice su istaknule da se ponekad odrasli pitaju griješe li ako nešto prijave. Selak Bagarić ističe: “Zadaća odrasle osobe, koja želi pomoći djetetu, je prijaviti sumnju. Na nama u sustavu je onda provjeriti što se događa. Centar ima mogućnost ‘ući’ u obitelj, provjeriti što se događa i dalje referirati, izvući dijete iz obitelji na neko vrijeme, ako je potrebno. Ali Centar ne može ništa učiniti ako nema pravu informaciju.”

Rad socijalnih radnika je prepun izazova

Daniel je podsjetila da bi socijalni radnici morali razumjeti, čak biti predvodnici socijalnih promjena te su pozvani poduzimati preventivne mjere: “To uključuje rad u lokalnoj zajednici i objedinjavanje resursa kako bi se podigla kvaliteta života u lokalnoj zajednici. Za to je potrebno imati i znanja i dodatnih resursa. Ljudi u sustavu su spremni učiti, ali pitanje je mogu li i imaju li vremena za to u sadašnjim radnim uvjetima i društvenoj zajednici?”

A što još uključuje njihov rad? “Iskustva s terena govore o zahtjevnim situacijama. Često na terenu nema signala, nevezan pas dočekuje vas u dvorištu, ulazite u kuću u kojoj ne znate što ćete zateći. Mi radimo s bolesnicima, sa zahtjevnim klijentima. Socijalni radnici su često napadnuti, ali mi o tome ne pišemo.”

Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zaključila je da je potrebno jako puno hrabrosti i postupanja po pravilima: “Naravno da uvijek postoje nezadovoljni, ali moramo uvijek imati na umu što činimo. Naš zadatak je štititi prava djeteta. Ratificirali smo Konvenciju o pravima djeteta i prava djeteta su iznad prava roditelja.”