U mjesecu svibnju bio je rođendan velikog siročeta poznatog svima — pape sv. Ivana Pavla II. Možda znate da mu je majka umrla kad mu je bilo samo devet godina. Njegov stariji brat, perspektivni mladi liječnik, umro je kada je Karol Wojtyla imao samo dvanaest godina. A njegov voljeni otac, koji je toliko inspirirao njegovu vjeru, umro je kad je Karol bio na fakultetu. Čovjek kojeg je vidjelo i fotografiralo više ljudi nego itko drugi u povijesti – papa, vidljivi poglavar svjetske vjerničke obitelji – nije imao obitelj.
Što je zajedničko Oliveru Twistu, Annie i djeci iz Les Miserables? Isto je sa Snjeguljicom i Heidi. Što se toga tiče, također Batman, Spiderman i Superman. Siročad, svi do jednoga. Književnost i kino njima su do vrha ispunjeni. Volimo priče o njima jer oni u svojim životima žive usred našeg straha. To je stvarnost s kojom se svi mi konačno moramo suočiti, bilo da imamo 7 ili 77 godina. Većina nas se suočava sa životom bez roditelja. Neki se suočavaju s tom tužnom stvarnošću mnogo prije, piše Catholic Exchange.
Svatko od nas, u svom srcu, boji se izolacije i gubitaka. Držimo se slika, držimo obiteljskih recepata, držimo onih priča koje se pričaju nedjelju za nedjeljom, obiteljsko okupljanje za obiteljskom zajednicom. Tamo gdje nalazimo svoj identitet, bojimo se da ćemo ga izgubiti. I tom strahu Isus danas govori one riječi “Neću vas ostaviti siročadima, doći ću k vama . . . . Ti si u meni i ja sam u tebi” (vidi Ivan 14,18-20). Puno bliže nego što bi Annin slomljeni medaljon mogao biti njezinom srcu ili Supermanova kriptonska odjeća njemu, Gospodin je u nama, a mi u Gospodinu, piše Fra Bryan Stitt s portala Catholic Exchange.
18. svibnja bio je rođendan velikog siročeta poznatog svima — pape svetog Ivana Pavla II. Možda znate da mu je majka umrla kad mu je bilo samo devet godina. Njegov stariji brat, perspektivni mladi liječnik, umro je kada je Karol Wojtyla (budući Ivan Pavao) imao samo dvanaest godina. A njegov voljeni otac, koji je toliko inspirirao njegovu vjeru, umro je kad je Karol bio na fakultetu. Čovjek kojeg je vidjelo i fotografiralo više ljudi nego itko drugi u povijesti – papa, vidljivi poglavar svjetske vjerničke obitelji – nije imao obitelj.
Kad mu je majka umrla u djetinjstvu, rečeno nam je da se Karol obratio Blaženoj Majci koju smo častili tijekom mjeseca svibnja. “Sada si mi sigurno majka”, rekao joj je. Njegov odnos s Bogom Ocem bio je toliko nadahnut dubokom ljubavlju i vjerom njegovog vlastitog oca. Poznavao je stvarnost dubinom Gospodinove riječi “Ja ću uvijek biti s vama”.
Papa Ivan Pavao II. ljubio je euharistiju. Također je volio jednostavno provoditi vrijeme u Gospodinovoj prisutnosti. Rečeno je da su mu, kada bi on dolazio u posjete—posebno postoje zapisi o tome da je posjećivao SAD—dodijeljena pomagala iz Vatikana da stanu po strani i odvrate ga od vrata kapele u rezidenciji u kojoj će boraviti jer morao se držati rasporeda. Njegovo je srce bilo toliko u skladu s ljubavlju Gospodinove prisutnosti koja bi mu došla u euharistiji da bi devet puta od deset ugledao vrata kapele i ušao. Ne bi imali izbacivače na vratima, naravno da su pustili bi Papu da uđe i provede vrijeme u Gospodinovoj prisutnosti bez obzira na raspored i protokole. Ali želio je biti s Gospodinom. I Gospodin je bio s njim.
Ova spoznaja koju je sv. Ivan Pavao II. napravio nije bila oblik naknade. Nije nadoknađivao nedostatak biološkog oca ili biološke majke. Znao je duboku stvarnost o kojoj je Isus govorio da svako dobro očinstvo i svako dobro majčinstvo nalaze svoj izvor i savršenstvo u ljubavi Božjoj. Isus je izgovorio ove riječi misleći konkretno. Znao je da ćemo se svi mi suočiti s ovom stvarnošću.
Pa ipak, možemo se tješiti da je isti Sveti Duh koji je obećan – taj isti Sveti Duh koji će sići na Crkvu na Pedesetnicu. Taj isti Duh Sveti koji je nadahnuo Filipa da nastavi propovijedati riječ u Djelima apostolskim – usred svih frustracija i izazova s kojima su se oni suočavali – također je s nama. Vratite se, ako želite, na ono čitanje iz Djela apostolskih (vidi 8. poglavlje), gdje zvuči tako dobro vidjeti svetog Filipa kako postiže takvu veličinu i širi vjeru. Ali prvo morate vidjeti da se oni raspršuju. Progon je u tijeku. Ovo nisu laki dani za Filipa i prve kršćane. I Petar također govori o nadi koju svatko od nas ima u daru svoje vjere. Budite spremni dati razlog za svoju nadu, uvijek spremni. (1. Petrova 3,15) Ljudi će se pitati kako možete imati taj duh radosti u sebi ovih dana? A jednostavan odgovor je da je On s nama, taj Paraklet – Zagovornik, doslovno znači “Onaj koji hoda s nama”. Neće nas ostaviti siročad. On dolazi da bude s nama, da ostane s nama, da mi možemo ostati u Njemu.