„Kao što govori i špica vaše emisije i ja sve činim s ljubavlju, pa tako i prema šahu svoj cijeli život. Šah je moja ljubav velika i na kraju krajeva nešto što sam takvim doživio cijeli život”, rekao je Alojzije Janković.

Kao dijete otkrio je tu predivnu igru najprije u obitelji, zatim na natjecanjima, a kasnije se pokazalo da ima određeni talent koji se na kraju očitovao kroz jako dobre rezultate. Bio je prvak Hrvatske, član reprezentacije i ostvario je najvišu titulu velemajstora.

Suzana Borko i Alojzije Janković (Foto: HKM)

„Što se toga tiče ispunio sam svoje neke igračke ciljeve”, ali cijelo vrijeme potaknut od obitelji nije zanemario obrazovanje. Završio je Ekonomski fakultet i dodatno sportski menadžment. Danas zahvaljujući tome vrši pozicija glavu tajnika Hrvatskog šahovskog saveza koja je više upravljačka i brine za oko 200 klubova i 4000 registriranih igrača i puno neregistriranih.

Kaže: Šah je duboko prisutan u društvu. U govoru ima puno šahovskih metafora i valja naglasiti da se ljudi, mladi, ne bave šahom zbog nekakvog određenog fizičkog ograničenja, što bi bila jedna ipak sve manje prisutna predrasuda o ovome sportu.

Naprotiv, on osobno – podijelio je s našim slušateljima – dvaput tjedno igra rekreativno mali nogomet, a tenis skoro svaki dan, uz trčanje i plivanje. Nije šah mjesto za one koji se fizički ne mogu baviti ostalim sportovima. No, i Alojzije Janković se susretao s određenim predrasudama kao da bi se njime samo bavili neki stariji bradati ljudi u zadimljenom šahovskom klubu ili parkiću.

Te predrasude ipak nisu ništa nelogično zato što ljudi nemaju toliko informacija o šahu, a danas su u svjetskom vrhu ljudi koji imaju između 25 i 35 godina i koji su izrazito fizički spremniji.

Šah, naime, nije kao matematika – nastavio je – ili kao možda neke druge djelatnosti gdje ipak nema tog psihološkog faktora nadmetanja, duela, kojeg ima u šahu. Svaki sport koji nosi duel nosi i stres i određenu fizičku iscrpljenost.

To netko podnosi bolje ili lošije, a da bi danas imao vrhunske rezultate moraš početi raditi na sebi i nutricionistički što je do prije 20 godina bilo nezamislivo. Tu je potreban također psihološki trening, uz fizički, a dao je u tom kontekstu primjer trenutno najboljeg svjetskog šahiste Magnusa Carlsena, velemajstora iz Norveške, koji je igrao njihovu četvrtu nogometnu ligu.

Janković smatra da šah u Hrvatskoj treba dobiti veću ulogu u društvu, kao što je znati plivati ili znati jedan strani jezik, a što je stvar opće kulture, jer to je korisno za dijete.

„Nisam siguran da je Hrvatska trenutačno spremna za nekakvu formalnu verziju šaha, da bude u školama, kao predmet, za razliku od nekih zemalja koje su nekako dugoročnije planirale, ponajprije preko edukacije svojih učitelja.”

Predlaže da im se može ponuditi i osmisliti određena literatura, a učenicima seminare.

„Ne treba to voditi ‘na vrat na nos’ ali šah bi trebao dobiti neku izvan nastavnu ulogu”, predložio je i iznio jedan ne-dobar aktualni primjer na jednom otoku kojeg nije imenovao.

Uglavnom, ponuđen je školi šah kao jedno, po njemu, idealno sredstvo za zimske mjesece na otocima; da se djeca ipak druže i ne budu zatvorena doma. Pojavio se otpor od strane ravnatelja i uveden je na jedan oslabljeni način, a taj sport je izrazito jeftin – potrebno je nabaviti šahovske ploče, a učionice kao infrastruktura već postoje.

Potreban je minimum resursa, a škole se mogu povezati igranjem turnira. Nedostaje percepcije, a poticaj kada bi došao s vrha lakše bi se sve to prepoznalo – smatra naš sugovornik – da ipak sve ne ovisi samo o afinitetu pojedinog profesora, ravnatelja ili određene osobe u školi.

Naglašava – s druge strane – da je šah krasna stvar. Može djelovati na više načina i čak postoje programi za ADHD djecu. I on je kao dijete bio izrazito brzoplet, mada nije imao ADHD, pa kad je deset puta izgubio partiju šaha zbog brzopletosti jedanaesti put je malo zastao, promislio, te su i treneri znali reći: ‘Sjedi na rukama prije nego što odigraš potez.’

„Ja vjerujem da bi svaki roditelj itekako bio sretan da mu dijete može kroz neku igru dobiti povećanu koncentraciju”, iznio je te se prisjetio dana dok je kao student s prijateljima učio u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

„Oni su po dolasku već nakon pet minuta ustajali na prvu pauzu, a meni je bilo normalno kad sjedim da tu neku koncentraciju mogu zadržati. Ne kažem da se to ne ostvaruje i nekim drugim putem, ali kroz šah većina ljudi će to dobiti”, poručio je između ostalog šahovski velemajstor Alojzije Janković, glavni tajnik Hrvatskog šahovskog saveza i član Izvršnog odbora Svjetske šahovske organizacije. Cjelovitu snimku razgovora potražite na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže i u arhivu radijskih emisija na hkr.hkm.hr.

Novi valovi dobrote