Udruga ‘Hrvatska za Život’ u subotu ujutro u parku Bundek u Zagrebu organizira 5. Utrku za život, a ‘Marijini obroci’ također na istom mjestu – ali dan poslije u nedjelju – organizira humanitarnu utrku pod geslom ‘Trčimo za obrok više‘. Istu stvar nude i u subotu Splićanima na Rivi u poslijepodnevnim satima.

Nekoliko će biti ‘prolife-utrka’: dvije rekreativne od 5 kilometara i malo ozbiljnija od 10 kilometara, a tu su i tri revijalne dječje utrke ovisno o dobi djece. Svaki sudionik će simboličnom uplatom poduprijeti apostolat nerođenih u Hrvatskoj.

Utrka ‘Marijinih obroka’ na splitskoj Rivi (Foto: Facebook)

Što se tiče utrka u organizaciji ‘Marijinih obroka’ – koji svoj međunarodno prepoznatljivi rad ‘jednostavno’ otkrivaju stalno prisutnim geslom ‘Jednostavno rješenje za glad u svijetu’ – utrka ‘Trčimo za dijete’ u Splitu i Zagrebu ima preporučenu kotizaciju za nas vrlo malu i simboličnu, a opet toliko veliku za svu gladnu djecu u svijetu jer će se s njom osigurati za jedno dijete svakodnevni topli obrok na mjestu obrazovanja tijekom šest mjeseci.

Zašto baš utrke i zašto je važno trčanje; rekreativno, profesionalno, poluprofesionalno?

Taj odgovor pokušali smo dobiti – učinilo nam se – na pravom mjestu od Tomislava Mihaca Kovačica, profesionalnog glazbenika, prolifera i katoličkog aktiviste.

On je, usput budi rečenu, svoju vjeru najmanje jednom posvjedočio HKR-u, a kao član ugašenog katoličkog punk benda ‘Božje ovčice’ – koji svojim melodijama ni jednu dušu nisu mogli ostaviti uspavanom – sigurno i više puta.

No, ovaj Međimurac frontmen etno punk rokera iz ‘Ognja’, sastava s koprivničkom adresom koji osvaja Europu, manje je poznat kao predsjednik udruge Platforme ‘Run, man, run’. Bave se organizacijom utrka.

Zato smo Mihac Kovačica zamolili da nam taj manje poznati svijet iz svoje perspektive približi, pogotovo otkako se ovaj otac više djece ponudio i nacionalnom timu ’40 dana za život’ da on preuzme brigu oko organizacije predstojeće Utrke za život na Bundeku.

Najava 5. Utrke za život

„Volim život. Volim uživati u životu. Život čuvam kao dar, kao nešto veliko i snažno dano na upravljanje od Stvoritelja. Volim ‘iskoristiti’ život do kraja, i svoj život živim ‘do daske’, gotovo bez kočnice”, rekao je HKM-ov sugovornik, naglasivši:

„Siguran sam da talenti koje nam je Bog dao nisu tu da ih zakopamo i čekamo čudo da se nešto s njima dogodi, već da ih upotrijebimo za boljitak ovome svijetu.”

U tome duhu je nastavio: Mene trčanje čini boljim. Mene fizički poslovi čine umornijima u početku, ali ispunjenijima kad je posao obavljen i kada se vidi rezultat.

Njegova najveća mana je – kaže nam – možda što voli osjetiti sve na svojoj koži; i nagradu i kaznu.

Tomislav Mihac Kovačic u utrci (Foto: Facebook)

„Gospodin mi je dao jedan glavni i najveći talent – upornost, a upornost povezana s vjerom u ono što radim najveća mi je snaga i talent. Zato volim trčati. U trčanju dobivam sve aspekte koji odgovaraju mojoj osobnosti: društvo, samoću, fizički napor, aktivnost i na kraju nagradu.”

Što se tiče nagrade, u vidu zdravlja, ta dimenzija kod Tomislava Miheca Kovačica zauzima prvo mjesto. Nakon trčanja tijelo i duh su zadovoljni i spremni za nove molitve, planove i poduhvate.

„Volim osjetiti samoću, iako ne volim dosadu. Volim taj mir u zelenilu šume, volim kaljužu i hladne blatne noge po šumskim putevima. Ne znam volim li više sparinu i žuljeve asfalta ili biti izgubljen na nekoj novoj divljoj stazi u brdima. Volim izazove”, posvjedočio je također svoj pogled prema ovome pomalo i isposničkom životu.

Od kad zna za sebe bavio se nekom fizičkom aktivnošću – nabraja ih i ima toga – rukometom, nogometom, karateom, teretanom, bicikliranjem, jahanjem, badmintonom, street workoutom pa i plesom.

Trčanje je krenulo spontano na nagovor njegovog cimera na fakultetu.

„I traje još i danas kao glavna aktivnost koja drži sve ove moje ‘izlete’ u druge sportove. Zadnjih godinu i pol trčim često, trčim planirano i sudjelujem na atletskim utrkama. Kao član Atletskog kluba ‘Međimurje – Čakovec’ često sam se penjao na postolja i osvajao medalje. Nisam profesionalac, već rekreativac koji kad krene ne staje”, priznaje nam uz osmjeh i zaključak:

„To nestajanje najbolje poznaju moji kolege trkači.”

Utrka ‘Marijinih obroka’ na splitskoj Rivi (Foto: Facebook)

Za kraj je rekao i zašto se odlučio ‘na svoj način’ podržati nerođene:

„Kao predsjednik udruge Platforme ‘Run, man, run’, koja se bavi organizacijom utrka, želja mi je bila Utrku za život malo pojačati i dići na viši nivo. Ove godine u suradnji s ‘Hrvatskom za život’ osmislili smo dvije staze – dvije dužine i mnoštvo nagrada. ‘Run, man, run’ iako nije preuzela cijelu organizaciju utrke, tu je logistička podrška.”

I sada vi nemojte trčati ‘za život’ za buduće generacije – nositelje našeg hrvatskog društva – ili za svu gladnu djecu u svijetu kojoj redoviti obrok osigurava da će jednom svojim pozivom možda i promijeniti svijet.

O 5. Utrci za život detalje potražite na ovome linku, a o utrkama ‘Marijinih obroka’ ovdje.