Isus Krist je svakom čovjeku koji ikada povjeruje u njega omogućio vrhunsku slobodu od zakona, no ta činjenica kroz sva vremena kršćanstva nije bila i još uvijek nije dovoljno dobro shvaćena, piše Duhovnost.net.

Da, poštovani čitatelju naš Bog je živ i to nije pusta sintagma s katehetskim prizvukom strpana u školski udžbenik.

Ljudi ne shvaćaju da ih svjetovne stvari koje obožavaju čine robovima vremena u kojem su utjelovljeni. Isus Krist donio je čovjeku izvanrednu mogućnost postojanja. Čovjek je sposoban nadići privremene aktualnosti vremena u kojem se nalazi. Čovjek je po Isusu Kristu otkupljen od varave stvarnosti privremenog i ispraznog sjaja zemaljske stvarnosti. Čovjek je pozvan slobodno prihvatiti izvanrednu poruku kršćanstva; „Bog je živ!“ Da, poštovani čitatelju naš Bog je živ i to nije pusta sintagma s katehetskim prizvukom strpana u školski udžbenik. To je istina koju svatko od nas duboko osjeća u sebi onda kada ostajemo razočarani ispraznošću svakodnevnice. Upravo onda kada smisao tražimo u osobama, stvarima, položajima, karijerama, događajima.

Naš Bog je upravo u toj surovoj svjetskoj svakodnevnici koja pokušava poniziti našu vrijednost. Naš Bog je u svakoj našoj razočaranosti i čeka da odgovorimo na Njegov poziv koji nam je uputio po svom Sinu Isusu Kristu. “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ (Iv 3, 16-18)

Bog ne uživa u našim izgubljenostima. Bog plače nad našim krivim izborima i našim oduševljenjem sa zamamnošću svijeta.

Misterij, otajstvo, ali nikako tajna! Bog se otkrio čovjeku, čovjek po Isusu Kristu vidi kakav je Bog zapravo. Slike strogog suca kako ljudi često shvaćaju Boga sa Isusom Kristom padaju u zaborav. Isus Krist je pokazao koliko je Bogu stalo do čovjeka, a to što ljudi često uzimaju druge ljude kao mjerilo ophođenja prema svakom čovjeku je produkt čovjekove ranjene naravi istočnim grijehom.

No, s Isusom Kristom počinje nova etapa ophođenja i međuljudskih odnosa. Bog ne osuđuje, ali čovjek sam sebe osuđuje na razočarenje kada kompas svog života usmjerava prema privremenim već navedenim stvarima. Poštovani čitatelju, naš Bog je sve dobro, a nikako sudac. Bog ne uživa u našim izgubljenostima. Bog plače nad našim krivim izborima i našim oduševljenjem sa zamamnošću svijeta.

Bog nas zove da odustanemo od svojih oholih stavova i samo prividnog zadovoljavajućeg života.

Jedino je Božji Sin bio sposoban vratiti izgubljenu čovjekovu slobodu koju je čovjek izgubio svojim neposluhom prema Bogu, ali koju gubi do današnjeg dana od postanka svijeta. Poštovani čitatelju, naš Bog nas čeka neovisno o tome koliko smo lutali. Bog nas zove da odustanemo od svojih oholih stavova i samo prividnog zadovoljavajućeg života. Idimo k Isusu Kristu napokon ne zbog svojih sebičnih razloga boljeg položaja u društvu kako se to često nažalost zna vidjeti u crkvenim krugovima nego zbog iskrene želje da nas oslobodi od zarobljavajućeg načina života.

Po Isusu Kristu imamo priliku biti baštinici Božjeg kraljevstva već na zemlji. Dakako da će Božje kraljevstvo svoje ispunjenje imati u novom svijetu novog Jeruzalema, međutim, pozvani smo kopirati Isusa Krista u načinu života kako bi klice Božjeg kraljevstva bile prisutne već na zemlji i kako naša baština ne bi bila prolazna sfera nagomilavanja ispraznih stvari nego kako bi nam prolazne stvari postale sluga našem kršćanskom pozivu.