Sveta Stolica objavila je Povelju o pravima obitelji 22. listopada 1983. i predložila je svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti nadležnima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu.
Svrha ovog dokumenta jest sustavno prikazati temeljna prava obitelji kako bi se ista zaštitila, piše Požeška biskupija. U nastavku možete doznati stav Svete Stolice o obitelji koji je istaknut u uvodnom dijelu Povelje.
Povodom dolaska pape Benedikta i velike proslave Dana obitelji, Ured za obitelj Hrvatske biskupske konferencije je sa svojim suradnicima, na temelju Povelje o pravima obitelji, izradio katehetske radionice pod nazivom Mozaik obiteljskih prava.
„Dobro će odgojena mladež biti kadra osnovati dobre obitelji, a te će obitelji biti sposobne dobro odgajati svoju djecu“, riječi su svetoga pape Ivana Pavla II.
Donoseći Povelju Sveta Stolica uporno poziva sve države, međunarodne organizacije te sve nadležne ustanove i osobe da promiču poštivanje tih prava i osiguraju njihovo djelotvorno priznavanje i primjenu. Povelja sadrži 12 članaka, a iznesena prava utisnuta su u savjest ljudskog bića i utkana u opće vrednote svega ljudskog roda te kao takva predstavlja vrijedan dokument kojemu je svrha današnjem čovjeku iznijeti što potpuniji i sustavniji prikaz temeljnih prava obitelji.
U preambuli (uvodnom dijelu) Sveta Stolica, predlažući Povelju, sažima svoj stav o obitelji prožeta sviješću:
– da prava osobe, pa i onda kadu su izražena kao prava pojedinca, u biti imaju društveni razmjer koji u obitelji nalazi svoj prirodni i životni izražaj
– da obitelj svoj temelj ima u braku, tom prisnom zajedništvu života u kojem se međusobno upotpunjuju muškarac i žena, u braku koji se uspostavlja slobodno prihvaćenom i javno priznatom nerazrješivom bračnom vezom i koji je otvoren prenošenju života;
– da je ženidba prirodna ustanova kojoj je isključivo povjereno poslanje prenošenja života
– da obitelj, prirodna zajednica, postoji prije države ili bilo koje druge zajednice i posjeduje vlastita neotuđiva prava
– da obitelj nije tek neka puka pravna, sociološka ili gospodarska jedinica, nego tvori zajedništvo ljubavi i uzajamnosti, koje je na jedincat način sposobno poučavati i prenositi kulturne, ćudoredne, društvene i vjerske vrednote, bitne za razvitak i dobrobit svojih članova i svega društva
– da je obitelj mjesto gdje se različite generacije susreću i uzajamno pomažu da rastu u ljudskoj mudrosti i usklađuju prava pojedinaca s drugim zahtjevima društvenog života
– da obitelj i društvo, međusobno povezani organskim i životnim vezama, imaju nadopunjujuću ulogu u obrani i promicanju dobra cijelog čovječanstva i svake pojedine
osobe
– da je iskustvo različitih kultura tijekom povijesti pokazalo da društvo mora nužno priznavati i braniti ustanovu obitelji
– da društvo, a poglavito država i međunarodne organizacije, moraju štititi obitelj političkim, gospodarskim, društvenim i pravnim mjerama, kojima je svrha učvrstiti jedinstvo i
čvrstoću obitelji kako bi ona mogla ispuniti svoju osobitu ulogu
– da, premda su u pojedinim slučajevima prava, temeljne potrebe, dobrobit i vrednote obitelji u dostatnoj mjeri osigurane, ipak ih zakoni, ustanove i društveno-privredni programi često previđaju, štoviše i ugrožavaju
– da je Katolička crkva, svjesna da se dobro osobe, društva i njezino vlastito dobro ostvaruje upravo kroz obitelj, uvijek smatrala svojim poslanjem da svim ljudima obznanjuje Božji naum o ženidbi i obitelji, upisan u ljudsku narav, i da promiče te dvije uredbe i brani ih od svih koji ih ugrožavaju