Hrvatska već sedmu godinu za redom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima! Geslo ovogodišnjeg Hoda je: Život je zakon!
Danas se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji po prvi puta hodalo u prekrasnom gradu baroka i glazbe, gradu Varaždinu. Hoda se i u našoj predivnoj Slavoniji – u Vinkovcima i Slavonskom Brodu.
Silvija Svoren, koordinatorica Hoda za život u Varaždinu istaknula je da su se građani grada Varaždina okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem.
Oni koji su okruženi ljubavlju i brigom svoje djece i obitelji sigurno ne zazivaju smrt.
Okupljeni sudionici hodali su gradom uz pjesmu i veselje iskazujući solidarnost, poštovanje i ljubav prema nerođenom i rođenom djetetu, njegovoj majci, ocu, našim bakama i djedovima, za naše obitelji i domovinu Hrvatsku. Hod za život uključuje sve ljude koji se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. U Hrvatskoj su 4 medicinska fakulteta na pitanje Ustavnog suda kad započinje ljudski život odgovorila da započinje začećem. Isto tako, iskustvo i znanstvena istraživanja potvrđuju da je za brigu o nerođenom i rođenom djetetu ključna ljubav, ljubav i briga o trudnici, djetetovoj majci, ljubav majke i oca prema nerođenom djetetu, baš kao i potpora obitelji i lokalne, društvene zajednice. Isto vrijedi i za stare ljude. Oni koji su okruženi ljubavlju i brigom svoje djece i obitelji sigurno ne zazivaju smrt.
Dakle, Hod za život potiče na razmišljanje, poziva na sučeljavanje argumenata i svojim volonterskim radom pruža potporu svakom djetetu, rođenom i nerođenom i njegovu ocu, majci i cijeloj obitelji.
Varaždinski biskup Bože Radoš dao je podršku nerođenima. “Svake nedjelje propovijedamo o životu. Život koji dolazi od Boga za nas je dar, blagoslov i obveza koju nam Bog daje – sveta obveza. To što govorimo, što živimo, potrebno je ponekad posvjedočiti jednim hodom. Hodimo za one koji ne mogu hoditi jer im nismo dali mogućnost da hode, ili ne mogu jer su stari. Život je Božji dar. On ga stavlja u naše ruke da ga čuvamo i surađujemo s Njime. Svi koji imamo život u svome srcu, danas smo se udružili da to kažemo vedro i veselo, da zahvalimo na daru života i da nas osnaži da se zajedno borimo za život”, poručio je mons. Radoš.
Danas smo u gradu Varaždinu mogli čuti potresno iskustvo dr. Lovre Mlakara i njegove supruge Nikoline kojima je rečeno da usprkos teškim trudnoćama dijete neće preživjeti do poroda. U oba teška slučaja su odlučili, uz svu muku i bol, brinuti se o djetetu koliko god mogu. Danas je jedno dijete s njima, a drugo je umrlo prije par mjeseci.
U Slavonskom Brodu svjedočila je Nela Matej Bardak, majka dječaka s Down sindromom. Govorila je o silnoj, neprocjenjivoj ljubavi i radosti koju dječak svima njima pruža. Doktorica Miljana Radan, znanstvenica i ginekologinja koja koristi priziv savjesti izjavila je da za razliku od drugih liječnika svaki ginekolog brine o dva pacijenta, i o majci i o djetetu te prema oboma ima odgovornost.
Dr. Martin Martinović iz Slavonskog Broda istaknuo je važnost dostupnosti prave i istinite informacije. Da bismo mogli izabrati život, moramo biti informirani i upućeni u istinu o životu. Kao liječnik i pedijatar potvrđujem znanstvenu činjenicu kako život započinje trenutkom začeća! Znanost je toliko uznapredovala te je svima nama otkrila kako je svako začeto dijete jedinstvenog genetskog koda. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna formirani su svi organi, sa 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. Već sa 12 tjedana starosti dijete se smije. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol! Svi mi ljudi povezani smo zajedničkom stvarnošću da nam u tih prvih 9 mjeseci života, još intenzivnije nego inače u životu, treba ljubav i zaštita naše majke, oca i cijelog društva. Svi mi ovdje dobili smo tu zaštitu. Da nismo, danas ne bismo bili ovdje. Želimo to omogućiti i drugima!
Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!
Prof. Ivan Ćaleta, koordinator Hoda za život u Vinkovcima, istaknuo je se danas hodalo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. “Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Stoga je naša odgovornost, briga za zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Želimo potaknuti aktualnu vlast da poduzme konkretne mjere koje bi pomogle majkama, obiteljima. Podsjećamo i na
važnost podrške svakoga muškarca, koju oni kao očevi mogu pružiti majci njihovog djeteta. Danas smo hodali i za sve naše liječnike, babice, medicinske sestre, farmaceute, koji poštuju život i koji prizivom na svoju savjest štite život majke i djeteta. Danas smo hodali za preobrazbu cijelog našeg društva”, istaknuo je Ćaleta.
Danas smo hodali za preobrazbu cijelog našeg društva.
Pobačaj predstavlja prekid života konkretne osobe, neponovljivog ljudskog bića, dječaka ili djevojčice. Svako dijete ima pravo na život. I niti jedna se žena ne bi trebala naći u situaciji da prekine život svog djeteta. Mi razumijemo da se majke, trudnice mogu naći u teškim okolnostima. I zato smo tu da pomognemo pronaći ljudska rješenja za ljudske situacije. Silvija Svoren, koordinatorica za Hod u Varaždinu ističe kako istina o ljudskosti nerođenog djeteta i nastojanje da se drugima pomogne ‘ne vrijeđa osjećaje, upravo suprotno, zalječuje rane‘. Neki od članova inicijative mogli su čuti žene koje su imale pobačaj kako kažu: “Da sam ja onda znala ono što danas vidim na fotografiji i ultrazvuku, ne bih pobacila”. Ili, “da me barem netko podržao, da mi je barem netko rekao ‘nemoj pobaciti‘, ja to ne bih učinila”. Jako su nam na srcu upravo te žene. Čekamo ih raširenih ruku da nam se pridruže.
Da sam ja onda znala ono što danas vidim na fotografiji i ultrazvuku, ne bih pobacila.
Maja Fabris, koordinatorica Hoda za život u Slavonskom Brodu istaknula je da je danas hodala za sve one žene koje trebaju našu podršku, ljubav i pomoć: “Hodali smo za društvenu, zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, zasebnog ljudskog bića koje u tijelu svoje majke raste, rita se, osjeća bol, ali se i smiješi. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo! Želimo živjeti u državi u kojoj zakoni štite pravo na život svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti. Nikada, baš nikada ne pomažemo majci, tako da joj ‘pomognemo‘ da prekine život svoga djeteta. Uvijek pomažemo ženi kada joj pomognemo da zaštiti života svoga sina ili kćeri. Žena je gospodarica svoga tijela, ali onaj tren kada ostane trudna, ona u svome tijelu nosi drugo tijelo – tijelo svoga sina ili kćeri. Trudnica je već majka!”, rekla je Fabris.