Crkva potiče slobodu govora na društvenim mrežama, istovremeno pozivajući na zaštitne mjere koje pomažu usmjeriti kulturu u pravom smjeru.
Koncept slobode govora na društvenim mrežama bila je vruća tema posljednjih godina, a mnogi katolici snažno se zalažu za to i za razna ograničenja, piše Aleteia. Katolička crkva je pisala o slobodi govora u raznim dokumentima, ističući njezine prednosti i izazove.
Pravo na izražavanje javnog mnijenja
Gaudium et spes objašnjava da: „Sadašnji oštriji osjećaj ljudskog dostojanstva potaknuo je u mnogim dijelovima svijeta pokušaje da se uspostavi političko-pravni poredak koji će pružiti bolju zaštitu prava osobe u javnom životu. To uključuje pravo na slobodno sastajanje i osnivanje udruga, pravo na izražavanje vlastitog mišljenja i na ispovijedanje vjere i javno i privatno.”
Crkva priznaje da svakome treba dati priliku da izrazi svoje mišljenje. Ovo je dobro i hvalevrijedno, ali u isto vrijeme treba biti istinito.
Sve to pretpostavlja da, u granicama morala i opće korisnosti, čovjek može slobodno tražiti istinu, izražavati svoje mišljenje i objavljivati ga; da se može baviti bilo kojom umjetnošću koju odabere; da se konačno može poslužiti istinitim informacijama o događajima javne prirode.
Što se tiče javne vlasti, potrebno je učiniti sve da se kultura ne odvrati od pravog cilja i učini da služi kao instrument političke ili ekonomske moći.
Gaudium et spes, 59
Svatko bi trebao moći izraziti svoje javno mišljenje, ali ono mora biti u kontekstu moralne istine. Glavni problem s ovom smjernicom je taj što mnogi od onih koji su na vlasti nisu formirani kršćanskom istinom i neizbježno će dopustiti da njihova vlastita uvjerenja oblikuju njihove odluke.
Zaštita društva od zlouporabe medija
Nadalje, Crkva je oduvijek poticala korištenje medija, ali ne onda kada ona počinje degradirati društvo.
Dokument Inter mirifica objašnjava ovu dinamiku slobode.
Konačno, ista javna vlast, koja se legitimno brine o zdravlju građana, dužna je, kroz proglašenje i pažljivu provedbu zakona, primjereno i pažljivo paziti da teška šteta ne zadesi javni moral i dobrobit društva kroz osnovnu upotreba ovih medija. Takva budnost ni na koji način ne ograničava slobodu pojedinaca ili skupina, posebno tamo gdje nedostaje adekvatna mjera opreza od strane onih koji se profesionalno bave korištenjem tih medija.
Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti mladih od tiskanih materijala i predstava koje bi mogle biti štetne u njihovoj dobi.
Inter mirifica, 12
Kada medijska platforma počne štetiti društvu, Crkva preporučuje da se ona regulira i strogo nadzire. To je postalo teže postići posljednjih godina s internetom i globalnim dosegom društvenih medija. Osobna odgovornost u tim okolnostima postaje još važnija.
Iako nam Crkva daje dobre smjernice, ne postoji jasna vizija kako ih implementirati u palom svijetu i moramo biti svjesni mnogih načina na koje društveni mediji mogu nanijeti štetu, posebno mladima.