Na put k svećeništvu vlč. Ivica je krenuo iz rodnog Mostara. Roditelji su mu bili religiozni te je i mlađi brat svećenik. Nakon završene osnovne škole odlučio se za sjemenište i došao je u gimnaziju u Zagreb na Šalatu. Maturirao je 1969. godine. Iste godine dolazi u Sarajevo te je bio prva generacija svećenika koja je upisala teologiju u Sarajevu.

Odluku za svećeništvo donio je u vrijeme komunizma. Imao je u vidu sve one svećenike koji su bili progonjen i zatvarani zbog svog poziva. Neke od njih je i poznavao. Među njima je bio i biskup dr. Petar Čule.

Uvijek je bilo i razmišljanja o pozivu “jesam li za to, je li to za mene ili nije…” .. i pokojna mama mu je govorila “ako misliš da to nije za tebe, nemoj ići, probaj nešto drugo…”

Mladu misu slavio je 29. srpnja 1974., a za mladomisničko geslo vlč. Ivica je uzeo tekst iz poslanice Rimljanima U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani. Osjetio je da mu te riječi trebaju kroz život. “Vjerujem da sam do sada u tome uspio, ostvarilo se mnogo toga radosnog u mome pozivu, bilo je i teških trenutaka, trebalo je biti strpljiv i u molitvi postojan.”

Vlč. Komadina je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj gdje djeluje 45 godina i u kojoj je danas uistinu izazovno biti katolik. Hrvatska pastva u Njemačkoj ima svoje sjedište u Hrvatskom dušobrižničkom uredu u Frankfurtu na Majni. Ustanova je to Njemačke biskupske konferencije. “Osjetila se potreba da Hrvati imaju svoje svećenike. Kardinal Franjo Šeper je na zajedanju BK Jugoslavije 1964. pročitao pismo njemačkih biskupa u kojem mole da hrvatski biskupi pošalju svećenike za vjernike koji su na radu u Njemačkoj.” U Njemačkoj djeluje 95 Hrvatskih katoličkih misija i zajednica, 88 svećenika, 2 trajna đakona i 51 pastoralni suradnik. Vlč. Ivica navodi podatak da je u 2021. godini u Njemačkoj živjelo 422 tisuće Hrvata (oni koji su prijavljeni). Crkvene statistike pokazuju nešto manju brojku, oko 370 tisuća jer se nisu svi Hrvati prijavili kao katolici. Pratio je vlč. Ivica više valova doseljavanja Hrvata u Njemačku te ističe da je “jedan dio doselio nakon 2. svjetskog rata (migranti, koji su bili samci)”. Kasnije je ta prva generacija počela dovoditi svoje obitelji i djecu. “Drugi val činili su Hrvati koji su došli za vrijeme Domovinskog rata, a treći val je nastupio kada je Hrvatska primljena u Europsku uniju i od tada Hrvati dolaze (iz Hrvatske i BiH).”

Vlč. Komadina govorio je i o izazovima s kojima se hrvatska pastva u Njemačkoj suočava. “Zbog nedostatka svećenika u njemačkim župama sve su njemačke župe osjetile potrebu da trebaju preustrojiti svoje dosadašnje pastoralno djelovanje, pomaknuti granice župa.” Sada se u Njemačkoj stvaraju nove cjeline. Njemačka je također pooštrila uvjete djelovanja stranih svećenika. “Nekada je trebalo znati hrvatski jezik da bi postao hrvatski dušobrižnik, a danas treba znati njemački jezik (položiti B2 stupanj, a u nekim se biskupima traži i C1 stupanj) da bi svećenik dobio dekret mjesnog biskupa za djelovanje. To je veliki izazov.” Vlč. Ivica apelira na biskupe i redovničke poglavare “da ne ostave svoje vjernike na cjedilu”. “Ako je netko prešao granicu jedne države i otišao u neku drugu državu, nije prestao biti niti Hrvat niti katolik.” Da je Domovina u srcu iseljenih Hrvata pokazuju i brojne akcije pomoći za krizne situacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kao najnoviji primjer vlč. Ivica navodi potres na Banovini i veliko srce Hrvata u Njemačkoj “koji su preko katoličkih misija prikupili više od 2 milijuna eura novčanih priloga, ali i drugih potrepština nužnih za život”. Također pomažu i ukrajinskom narodu svojim donacijama.

Na kraju je vlč. Komadina istaknuo da kada se osvrne na svoj svećenički životni put velika mu je radost bila osjetiti zahvalnost vjernika “i njihova sigurnost da nisu sami, da su biskupi i svećenici s njima” te je zaželio “da Hrvati u Domovini i inozemstvu ostanu povezani te da jedni druge podržavaju”.