Branimir Gubić i Bernardica Juretić

Prema riječima Bernardice Juretić, organizaciju “Zajednica Susret” osnovala je 1990., a nastala je nakon izrade njezinog magisterija koji je za temu imao oboljeli od AIDS-a sa psihološkog gledišta te je surađivala s terapijskim zajednicama u kojoj su bili oboljeli od AIDS-a. Budući da je nije imala potrebnu literaturu kontaktirala je oboljele ovisnike koji su bili u terapijskim zajednicama po Italiji.

“Nisam se nikad mislila baviti ovisnošću. Nisam imala pojma kakvi su problemi bili u Jugoslaviji. Kad sam se vratila iz Italije, u samostan u kojem sam tada boravila, počeli su dolaziti ovisnici. Jedan svećenik me zamolio da pomognem jednom ovisniku kojega su svi otpisali, a u cijeloj Jugoslaviji nije bilo terapijskih zajednica. Ovisnici su dolazili na moja vrata i izabrali mene. Moj san je bio, budući da sam medicinska sestra, biti psihološka potpora ženama oboljelima od raka od dojka. To je bila moja želja, da budem blizu bolesnika.”

Potom se oformila grupa ovisnika u savjetovalištu u svibnju 1991. u prostorima koje im je Grad Split dao za korištenje. No zbog početka Domovinskog rata i bez pomoći Talijana s 15. prosinca 1992. krenula je i prva terapijska zajednica u Cisti Velikoj.

Bernardica Juretić osvrnula se i na svoje političko djelovanje te je poručila iako je bila imenovana na visoke funkcije da se puno više može napraviti u nevladinom sektoru.

“Situacija se na polju ovisnosti pogoršala. Imamo jedino podatke na godišnjoj razini Zavoda za javno zdravstvo, posljednje je za 2020. godinu kada je evidentirano između 30 i 40 tisuća ovisnika, ali to nije ni približno pravom stanju stvari. U Registru se nalaze osobe koje su se same izjasnile da im je potrebna pomoć ili su imale kontakt sa sudom ili policijom. Ima jako puno nevladinih organizacija koje ne bilježe ovisnike te su brojke ovisnika i nekoliko puta veće. Postoje razne ovisnosti kao što su online ovisnosti, ovisnost o kocki, alkoholičari i ovisnici o hrani.”

Kako je istaknula Juretić, nakon izlaska iz terapijske zajednice najveći je problem resocijalizacija.

“U terapijskim zajednicama ovisnike se uči kako živjeti bez droge ili bez sredstva ovisnosti. A najveći je problem ako te ljude nakon izlaska ne čeka obitelj ili posao. Naime, naši korisnici su sve stariji, imaju između 35 i 40 godina, što je bilo nekad neshvatljivo jer su prije imale 22 ili 24 godine. Mi smo ih sad izveli na pravi put, a oni sad nisu zapošljivi. Izgleda kao da je cijeli trud bio uzaludan. No zahvaljujući Europskom socijalnom fondu otvorili smo stambenu zajednicu prošle godine u Kaštel Novom u kojoj se nalaze 7 korisnika. Nakon što završe program mogu boraviti u toj zajednici kako bi se odvojili od svoje zajednice u kojoj inače borave ili se žele malo odmoriti ili imaju prekvalifikacije. To je ono što je dosad nedostajalo jer su poslodavci skeptični prema bivšim ovisnicima.”

Juretić je istaknula kako joj je vjera jako bitna jer bez vjere ne bi bila to što jest i ne bi radila to što radi.

“Svaki dan trebamo rasti u vjeri. Ne mogu reći da sam dobra vjernica iako težim svetosti”, poručila je Bernardica Juretić.

Novi valovi dobrote