Ne volimo izgovarati riječi koje su nam dane u Evanđelju na Veliki petak, ali nažalost, one su zapravo ono što govorimo svojim životom, piše Aleteia.
Na Cvjetnicu i Veliki petak vjernicima laicima dopušteno je činiti nešto što im inače nije otvoreno. U ova dva dana preuzimamo govornu ulogu u naviještanju Evanđelja. Dodijeljena nam je zadaća da izgovorimo riječi mnoštva prisutnog na Kristovu lažnom suđenju pred Pilatom. Riječi koje su nam dane su neugodne. Kao zajednica zajedno odbacujemo Isusa, grlimo Barabu i pozivamo na raspeće našeg Gospodina. Nepovezanost između riječi i osjećaja okupljenih u Crkvi često dovodi do toga da navještaj zvuči ravnodušno. Vjernici govore, ali ne osjećaju da misle, riječi koje su im propisane. Prevladava osjećaj dužnosti. “Reći ću ove riječi, ali ne mislim na njih. Ovo nije ono što bih rekao da sam bio prisutan. Tko bi izabrao Barabu umjesto Isusa?”

Bolje pitanje bi moglo biti “Tko bi od nas izabrao Isusa iz Nazareta umjesto Barabe?” Ideja da će gomila tražiti ubojicu i pobunjenika zbog Jaganjca Božjeg izaziva šok i iznenađenje kod mnogih. Istina, gotovo svaka osoba od vjere odabrala bi Barabu tisuću puta prije nego što bi uopće uzela u obzir Nazarećanina. Baraba je bio čovjek od akcije. Silom se suprotstavio tiranskim tlačiteljima. Vodio je nasilnu pobunu i zbog toga je bio zatvoren. Uzvratio je.

Ovo je veritas: Svi bismo izabrali Barabu. Dvije tisuće godina kasnije, ne bismo izabrali ništa bolje od gomile.

Isus nije. On je ponudio svoj obraz onima koji su ga tukli. Nije se bunio. Nije čak ni progovorio protiv nasilnih uzurpatora koji su ukrali Njegovu zemlju i prekršili njezine vjerske zakone. Umjesto toga, On je kritizirao vođe svoje vlastite vjere; ljude koji su vjerno i beskompromisno poštovali svaki aspekt zakona. I s kim je umjesto toga provodio svoje vrijeme? Prljavim ljudima. Grešnicima. Izdajnički poreznici koji su surađivali s rimskim okupatorima i iznuđivali svoje sunarodnjake. Nepoželjni.

Pilat upita Isusa: “Quid est veritas?” (Što je istina) Ovo je veritas: Svi bismo izabrali Barabu. Dvije tisuće godina kasnije, ne bismo izabrali ništa bolje od gomile. Vapili bismo za čovjekom od akcije, osloboditeljem, buntovnikom, Barabom.

Svaki put kad dopustim da moji poremećeni apetiti, a ne želja da vršim Božju volju, usmjere moj put, zagrlim Barabu.

Zamijenili bismo Gospodinovo milosrđe za slabost, a njegovu poslušnost za kukavičluk. Sudili bismo Ga kao glupog i bezvrijednog. Pripremili bismo neljubazne bodlje kao bilo koji trn u kruni što su mu ga izradili rimski stražari.

Bih li imao više strpljenja za ovog Isusa ili bih ga odbacio kao prevaranta?

Oni koji su položili palme na Kristov dolazak u Jeruzalem bili su isti koji su vapili za Njegovim raspećem samo šest dana kasnije. Što se dogodilo da su tako brzo promijenili svoje mišljenje? Čuli su priče o čovjeku koji je kontrolirao samu prirodu. Zapovijedao je vremenu. Vratio je vid slijepima. Natjerao je hromog da hoda. Bolesti i nečisti duhovi bježali su od unesrećenih na sam zvuk njegova imena. Čuli su glasine o čovjeku koji je gospodario svim stvorenjima. Čuli su priče o Kralju kraljeva, ali ovaj čovjek kojeg su dočekali nije mogao ili, još gore, nije htio odbiti osvajače koji su obožavali lažne bogove i zapovijedali vjernicima da čine isto. Bih li imao više strpljenja za ovog Isusa ili bih ga odbacio kao prevaranta? Bih li, poput Heroda, zahtijevao demonstraciju Njegove moći? Zar bih, poput raspetog zločinca koji huli na Isusa, odbio vjerovati u ono što sam nisam vidio?

Baraba predstavlja drugačiju viziju obećanog Mesije. Isus je bio zabrinut za oslobađanje ljudi od duhovnog ropstva grijeha; Baraba se bavio oslobađanjem naroda od političkog ropstva Rimljana. Krist se bavio duhovnim ratovanjem; Baraba se upustio u fizičku borbu. Gospodnje Kraljevstvo, kaže Pilatu, ne pripada ovom svijetu; kraljevstvo koje je Baraba nastojao obnoviti bilo je zemaljsko.

Svaki put kad izaberem zemaljsko umjesto nebeskog, odbacujem Isusa. Svaki put kad dopustim da moji poremećeni apetiti, a ne želja da vršim Božju volju, usmjere moj put, zagrlim Barabu. Mogu reći da nikada ne bih izabrao Barabu umjesto Isusa, ali prečesto moji postupci govore drugu priču.

Ljudi su odbacili Isusa jer Krist kojeg su vidjeli nije bio Krist kakav su željeli. On nije Krist kojem se često nadam i kojemu se molim. Ja, kao i gomila, tako očajnički želim promijeniti stanje života na terenu. Želim promijeniti zakone tako da budu u skladu s istinskom pravdom i zaštite najugroženijih. Želim učiniti svijet boljim nalik Kraljevstvu Božjem. Želim srušiti one koji nepravedno posjeduju vlast. To nisu loše želje, ali imaju sposobnost odvratiti nas od najvažnije borbe s kojom se suočavamo: one duhovne unutar nas samih.