Crkvi najbolje možeš pomoći ako za nju moliš; svećeniku najbolje možeš pomoći ako za njega moliš; prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci najviše ćeš pomoći moleći za njih. Tko moli držeći krunicu u rukama, nalikuje na čovjeka koji voli pomagati. Molitelj uvijek pomaže.
Svaki počinjen grijeh u početku nalikuje na sitnicu, čini se malen i neznatan, ali kada ga neprestano ponavljaš, preraste u ogroman kamen, postane velik kao brdo! Slično je i sa dobrim djelima: dok ih činiš, izgledaju poput sitnice, ali dok ih neprestano ponavljaš, postanu nezaobilazan dio tvog života i prerastaju u vrlinu. Zato je i Krunica posebna molitva. I ta molitva u početku nalikuje na sitnicu. Svaka bobica izgleda neznatna poput sitnice, ali bobica po bobica i jednoga dana ćeš postati čovjek molitve. Dok prebireš krunicu u rukama, osjećaš kao da prebireš po sitnicama koje život znače. Iako su malene, bobice mogu jednako stati i u ručicu nevinog djeteta, baš kao i u ruku odrasloga čovjeka, ali i bolesnika. Svatko može iskreno izmoliti barem jednu Zdravomariju i na taj način postati sudionik velikog kruga
molitelja.
Dok prebireš krunicu u rukama, osjećaš kao da prebireš po sitnicama koje život znače.
Crkvi najbolje možeš pomoći ako za nju moliš; svećeniku najbolje možeš pomoći ako za njega moliš; prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci najviše ćeš pomoći moleći za njih. Tko moli držeći krunicu u rukama, nalikuje na čovjeka koji voli pomagati. Molitelj uvijek pomaže. On je uistinu i potreban i koristan. Kršćanin živi od molitve, čak i više nego od zraka. Zato moli i pomozi svakom čovjeku, a da on i ne zna da si mu pomogao.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).