Uskrsna nedjelja je najveća crkvena svetkovina- dan u kojem slavimo uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih. To je “Blagdan svetkovina” i “Svečanost svetkovina”. Katekizam Katoličke crkve kaže: “Zato Vazam nije jednostavno jedan blagdan među ostalima: to je »Blagdan nad blagdanima«, »Svetkovina nad svetkovinama«, kao što je euharistija Sakrament nad sakramentima (Veliki sakrament). Sveti Atanazije naziva ga »Velikom nedjeljom«,49 kao što se Sveti tjedan na Istoku naziva Veliki tjedan. Otajstvo uskrsnuća, kojim je Krist uništio smrt, svojom moćnom snagom prožima naše staro vrijeme, dok mu sve ne bude podloženo. (KKC, br. 1169), piše Simply Catholic.

Isus Krist je uistinu umro na Veliki petak. Nije bilo pogrešne prognoze da Isus zapravo nije izdahnuo na križu; nije bilo slučajno identificirati Isusa kao nekog drugog. Nije bilo krađe Isusova tijela iz groba; nema nestanka tijela u potresu. Kršćani su od početka naviještali ne samo Isusovo uskrsnuće, već i njegovu stvarnu smrt. Njegova ljudska duša se odvojila od njegovog ljudskog tijela. Sva evanđelja svjedoče o tome. Bez te smrti, njegovo pojavljivanje ženama i svojim apostolima na Uskrsno jutro bilo bi besmisleno.

Postoje čimbenici koji potvrđuju Crkvu u njezinoj vjeri u Isusovo uskrsnuće. Prvo je prazna grobnica. Apostoli su vidjeli prazan grob i čuli svjedočanstvo žena koje su tamo otišle na prvo uskrsno jutro: “…[P]razan grob je bio… bitan znak za sve. Njegovo otkriće od strane učenika bio je prvi korak prema prepoznavanju same činjenice uskrsnuća.” (CCC, br. 640).

Drugo, apostoli su svojim očima vidjeli Isusa. Isprva nisu vjerovali – a tko bi? — ali su bili uvjereni činjenicom da ga mogu dodirnuti, razgovarati i jesti s njim. Isusovo tijelo bilo je očito drugačije nego prije, a gotovo uvijek ga žene, apostoli i učenici isprva ne prepoznaju. Međutim, svaki put im se Isus otkriva i oni su u stanju uspostaviti vezu da je ovaj koji stoji pred njima bio isti onaj koji je umro na križu na Veliki petak. U susretu s apostolom Tomom, Isus zapravo ukazuje na njegove rane kao na način na koji Toma može povezati da je čovjek koji stoji pred njim, govori i diše, isti onaj čovjek koji je bio razapet. Isus je morao Tomu i ostale dovesti do tog shvaćanja, jer njegovo proslavljeno i uskrslo tijelo više nije bilo podložno ograničenjima prostora i vremena. Mogao se pojaviti kako je htio, kad je htio. Mogao je biti u njihovoj prisutnosti i ne otkriti se, a onda im dopustiti da ga prepoznaju u trenu. Sve to ima veze s njegovim proslavljenim, uskrslim čovještvom i njegovim novim svojstvima. “Prilikom Isusova uskrsnuća njegovo tijelo je ispunjeno snagom Duha Svetoga: dijeli božanski život u svom slavnom stanju, tako da sveti Pavao može reći da je Krist ‘čovjek s neba’” (KKC, br. 646). ).

Uskrsnuće je također dovelo i sv. Pavla, koji je mrzio kršćane, da povjeruje u Krista i da se krsti u Damasku, nakon što ga je susreo na tamošnjoj cesti. Vidio ga je vlastitim očima. Čuo je njegov glas. Razgovarao je s njim. Kasnije, u svom pismu Galaćanima, Pavao je morao usporediti svoj autoritet propovijedanja evanđelja kao jednak onima prvih apostola, pa je svoje valjano apostolstvo temeljio na svom susretu s uskrslim Isusom. On je sam vidio Gospodina Isusa uskrslog od mrtvih i od tog susreta Pavlov se život preobrazio i on je postao Božji apostol.

Upravo je činjenica uskrsnuća natjerala apostole da propovijedaju da je Isus bio i uvijek će biti pravi mesija i spasitelj svijeta. Još uvijek je uskrsnuće Gospodina Isusa ono koje tjera kršćane da dijele njegov život i poruku i da mu posvete svoje živote. Bez uskrsnuća, kaže Pavao, kršćanstvo je beskorisno: „Jer ako mrtvi ne uskrsnu, onda ni Krist nije uskrsnuo. Ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna i još ste u grijesima svojim” (1 Kor 15, 16-17). On nastavlja: “Ali Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvina onih usnulih. Jer kao što je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti” (20-22).

Zbog svjedočanstva praznog groba i susreta uskrslog Isusa sa ženama, apostolima i učenicima te svetim Pavlom, Crkva je oduvijek vjerovala i propovijedala Isusovo uskrsnuće od mrtvih. To je trenutak koji je zauvijek promijenio ljudsku povijest. Isusovo uskrsnuće iz mrtvih bio je katalizator za svu evangelizaciju, što znači da je činjenica Isusova uskrsnuća natjerala apostole da odu i kažu ljudima što se dogodilo. To je ono što Crkva i danas naviješta, i uvijek će naviještati.