Savjetnik gradonačelnika Zagreba za osobe s invaliditetom i predsjednik Udruge slijepih Zagreb, Branimir Šutalo bio je gost HKR-ove emisije "Novi valovi dobrote" u srijedu, 13. travnja, koja je bila posvećena osobama s invaliditetom.
Govoreći o zadovoljstvu učinjenim po pitanju osoba s invaliditetom na području grada Zagreba, predsjednik Udruge slijepih Zagreb, Branimir Šutalo naglasio je da stvari vezane uz područje osoba s invaliditetom ne bismo smjeli karakterizirati kao zadovoljavajuće ili nezadovoljavajuće te istaknuo da je u Zagrebu situacija bolja nego u ostatku Hrvatske. Smatra da osobe koje žive izvan Zagreba imaju mnoge otegotne okolnosti zbog nedostatka ustanova i udruga koje se bave s osobama s invaliditetom.
Napredak je vidljiv i sve je više studenata s invaliditetom, no s druge strane stvari zapravo teku sporije nego što bi mogle.
Sve je više slijepih i slabovidnih osoba koje se uključuje u svakodnevni život i kojima se olakšava kretanje ulicama. “Napredak je vidljiv i sve je više studenata s invaliditetom, no s druge strane stvari zapravo teku sporije nego što bi mogle. Zakompliciraju se neke vrlo jednostavne stvari. Mislim da je među svim potrebnim prilagodbama najvažnija ona koju moramo napraviti u svojoj glavi”, ističe Šutalo.
Zapošljivost slijepih osoba nekad i danas
Osobe oštećene vida prije dvadesetak godina najčešće su radile kao telefonisti, no kako je danas sustav telefonskih centrala zastario, tako je sve manje telefonista. Šutalo naglašava kako slijepe osobe i osobe oštećena vida nemaju većih problema sa zaposlenjem od ostalih osoba s invaliditetom.
No, postavlja se pitanje što je s onima koji imaju završenu srednju školu koji su u puno većoj mjeri nezapošljivi, nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina kada su slijepe osobe imale prilično osiguran put kao telefonisti.
Šutalo ističe kako su informacije slijepim osobama danas dostupnije nego ikada prije zahvaljujući internetu i suvremenoj tehnologiji te dodaje da se slijepe osobe danas mogu lakše obrazovati nego što je to ranije bio slučaj. “Donekle, visokoobrazovane slijepe osobe, naročito ako su informatički visoko pismene, mogu biti konkurentne na tržištu rada. No, postavlja se pitanje što je s onima koji imaju završenu srednju školu koji su u puno većoj mjeri nezapošljivi, nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina kada su slijepe osobe imale prilično osiguran put kao telefonisti”, kazao je Šutalo.
Kazao je da bi se slijepe osobe trebale posebno afirmirati na području asistivne tehnologije. Smatra da bi slijepe osobe teoretski mogle raditi mnoge poslove, no kao problem ističe predrasude prema slijepim osobama koje se teško iskorjenjuju iz društva te naglašava potrebu prilagodbe u glavi.
Predrasude prema slijepim osobama
Šutalo smatra kako je slijepim ženama puno teže nego slijepim muškarcima, o čemu kako kaže, govore i iskustva članova Udruge. “Slijepe žene vrlo su rijetko u vezi s videćim muškarcima, iako znam mnogo slijepih žena koje su sposobnije i samostalnije od mnogih videćih žena”, kazao je.
Kako slijepa osoba gleda film i piše filmske kritike?
Šutalo je pisao o film i svom doživljaju filma i jedina je slijepa osoba koja je ujedno filmski kritičar. “Htio sam ukazati da slijepe osobe imaju odnos prema vizualnom svijetu koji je dizajniran da se prilagodi osobama koje vide. Oduvijek sam bio strastveni filmofil i onda sam shvatio kako ću se svesti isključivo na slušača izbacim li sva vizualna područja iz svog života”, kazao je.