Biti majka katolkinja u vrijeme Instagrama i Pinteresta ponekad zna biti teško. Vidite sve one majke koje za svaki blagdan daju sve od sebe, a ti se osjećaš neadekvatnom zbog svog nedostatka „liturgijskih vještina“. (Ili je samo do mene?)
Jedna majka podijelila je svoje iskustvo vođenja djece kroz Sveto trodnevlje i približila im isto, i to sve, kako objašnjava – bez stresa, prenosi Aleteia, a prijevod donosi portal nedjelja.ba. Ova majka objasnila je kako njezin način liturgijskog življenja zahtijeva malo priprema i nije stresan, a ipak postiže ono najvažnije.
Biti majka katolkinja u vrijeme Instagrama i Pinteresta ponekad zna biti teško. Vidite sve one majke koje za svaki blagdan daju sve od sebe, a ti se osjećaš neadekvatnom zbog svog nedostatka „liturgijskih vještina“. (Ili je samo do mene?)
Pomaže mi kada se prisjetim da su ranije generacije odgojile sjajnu djecu katolike bez svih tih „trica i kučina“. Moji roditelji, primjerice, podigli su sedmoro djece, od kojih su i dandanas svi praktični vjernici, a tada nije bilo ni na vidiku „liturgijskog kolača“.
Podijelila je najbolje savjete koje je čula vezano za proslavu Velikog tjedna s djecom.
„Priča“ je sve
Pobrinite se da djeca znaju „priču“ – odnosno da znaju kako je Bog postao čovjekom i umro za njih, kako bi otvorio kapije Neba da bi mu se i oni mogli jednoga dana pridružiti, jer ih voli više nego što mogu zamisliti. To je sve što zaista trebate učiniti.
Jedan od načina da to uradite jest da im čitate slikovnice o prvom Uskrsu, i to je ono što preporučam za najmlađe. Sa starijom dječicom volim čitati misna čitanja doma, tako da imaju vremena razmisliti o njima i moliti u mirnom i privatnom okruženju (znamo koliko se lako „isključe“ tijekom čitanja na misi).
Takvi razgovori posebno su važni u Vazmenom trodnevlju, kratkom ali najdubljem liturgijskom razdoblju, stoga evo nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste pomogli vašoj djeci razumjeti događaje trodnevlja.
Veliki četvrtak
Veliki četvrtak je dan kada je Isus, tijekom Posljednje večere, ustanovio euharistiju i svećenički red. Stoga tog dana govorimo što sveta pričest znači za nas. Oni koji su ju već primili navode zašto su zahvalni, a djeca koja još nisu dijele ono čemu se raduju iščekujući sakrament.
Još jedna značajna gesta jest pranje nogu jednih drugima, kao što je Isus činio na Posljednjoj večeri svojim učenicima. Ove godine ću s djecom razgovarati o blagdanu Pashe, tako da planiramo gledati i Princa Egipta na Veliki četvrtak (i veselim se što ću im ispričati kako sam gledala taj film u kinima kad sam bila njihovih godina).
Veliki petak
Na Veliki petak zajedno kao obitelj molimo pobožnost križnog puta. Također častimo i klanjamo se raspelu tako što svaki član kućanstva poljubi križ dok moli: „Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.“
Djeca mi toga dana pomažu napraviti vruće lepinje s urezanim križem ili čokoladnu krunu od trnja. Možda ću svojoj djeci i nekim njihovim prijateljima predložiti da odglume žive postaje križnog puta ili kratku predstavu Muke Gospodnje koja je primjerena djeci, ovisno o rasponu njihove pažnje.
Velika subota
Velika subota djeluje kao dug dan zadržavanja daha, između udisaja Velikog petka i izdisaja Uskrsa. Srećom, ima puno posla!
Čistit ćemo kuću i kuhati kako bismo se pripremili i za „izvanjsku“ proslavu Uskrsa. Možda ćemo pjevati People, Look East kao podsjetnik zašto čistimo i pripremamo sve. Da, riječ je o božićnom karolu ali izvrsno odgovora i ovom vremenu i uklapa se u raspoloženje Velike subote.
Ovo je dan kada tradicionalno bojimo jaja, pričamo o njihovoj simbolici kao znaku novog života i ponovnog rođenja. Također uživamo u toplim lepinjama s križem ili u čokoladnoj kruni od trnja koje smo dan ranije pripremili.
Navečer, čitamo neku od uskršnjih slikovnica i radosno govorimo: „Aleluja, On je uskrsnuo!“ (Neću svoju djecu voditi na Vazmeno bdijenje, ali ako vi to činite imate moj duboki naklon).
Tako ja sa svojom djecom slavim Vazmeno trodnevlje. Moj pristup liturgijskom življenju jest poziv na male priprave bez stresa, koje još uvijek čine bit stvari – sigurna sam da moja djeca znaju „priču“.