Dobro došli, dragi vjernici, na ovu proslavu svečanog Isusova ulaska u Jeruzalem i muke koja se ima dogoditi na Kalvariji. Danas je poseban dan.  

Početak je Velikog  tjedna,  u kojem se tijekom osam dana slave najveće tajne kršćanstva: Isusova muka, smrt, pokop i uskrsnuće. Liturgijsko je slavlje obogaćeno dvostrukim sadržajem: ulaskom u procesiji  s grančicama, cvijećem te pjevanom mukom  na misi. Liturgijskim sadržajem Cvjetnice izražava se bit tzv. vazmenog misterija – kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi u svoju slavu.

Prvo bi se čitanje moglo nazvati „pjesma sluge Jahvina i njegove patnje“. To je nagovještaj onoga što ćemo  prepoznati u Kristovu životu i njegovoj patnji. Prorok Izaija oslikava nam put jednog starozavjetnog pravednika koji unatoč svemu ostaje dosljedan, vjeran Bogu. Prvo nam čitanje govori o vjernosti i dosljednosti vjernika koji prihvaća Riječ i održava je usprkos svim iskušenjima i patnjama. Isus nam pokazuje primjerom života da je to i on učinio. Unatoč svemu, i križu na kraju, on vjeruje u to da će njegov križ, kao i naš, uskrsnućem procvjetati. Želi nam reći da nevolje i patnje svijeta nisu besmislene kad trpiš za druge. 

Mukotrpni put sluge Jahvina iz Starog zavjeta  poklapa se sa životom Isusa iz Nazareta. On je „ponizio sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“. Da se podsjetimo. Cvjetnica je svoje ime dobila još u rimskoj liturgiji u 4. i 5. stoljeću i tada se nazivala Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja Muke Gospodnje, jer je uvodila u tajnu Velikog petka, da bi stoljeće kasnije postala Dominica in palmis, odnosno Nedjelja cvjetnica. Židovska su djeca glasno izvikivala: Hosana Davidovu Sinu! Slava, čast i hvala ti! Dio je to stoljetne tradicije liturgije Cvjetnice i nosi snažno mesijansko značenje. Poklik Hosana! (Gospodine, spasi nas!), preuzet je iz Ps 118,25-26 (Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje), a uz zaziv Maranatha (Dođi, Gospodine) u slavlju euharistije prisutan je već od prvog stoljeća. Poklik je ušao i u liturgiju Cvjetnice ukazujući na sliku poniznog Krista koji se potpuno predaje Božjem naumu spasenja. Vjerničko klicanje Hosana! izraz je vjere u Krista koji je svoju spasenjsku moć objavio u ludosti križa (1Kor 1,18.23).

Mali ispit savjesti. Opomena svima nama. Možemo li se u nečemu prepoznati? Zar vas čudi dvoličnost naroda kojemu je sebe darovao, a koji uzvikuje: Hosana! da bi nakon malo vremena vikao: Raspni ga! Da se podsjetimo što kaže Pismo. Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga (Heb 3,7-14).  Cvjetnica pokazuje, uz sve pozitivno, nekad, jučer i danas, čovjekovu prevrtljivost, nestalnost u odlukama. Čovjek koji ima svoja uvjerenja i svoj stil života koji promovira, a živi suprotno od toga, posebno kad se radi o vjerskim uvjerenjima, daje negativan primjer onima s kojima živi. Primjeri su, nažalost, među nama, u svakoj zajednici i župi.

Sablažnjuju nas oni koji kliču na Cvjetnicu, zanosno mašu rascvalim  granama i viču: „Blagoslovljen koji dolaziš!“ da bi nedugo zatim promijenili mišljenje i tražili Isusovu smrt. Ima li među kršćanima danas takvih? Prevrtljivaca je bilo u  svakom vremenu i danas ih ima. Oduševljeni krštenjem, krizmom, prvom pričešću, dolaze u Crkvu, slave događaj s prijateljima i rodbinom da bi nakon svega zaboravili kome su obećali vjernost, dali zavjet da će, primjerom i riječima, graditi vjeru u svojoj djeci. Pismo nas opominje, stoji u Poslanici Hebrejima: „Hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas.“

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Slavka Vranjkovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.