Postaje su čitali mladi iz zagrebačkih župa: sv. Ivana XXIII., pape u Dubravi, sv. Nikole Tavelića u Kustošiji, sv. Josipa na Trešnjevci, sv. Pavla u Retkovcu, Rođenja BDM u Granešini, Svih svetih iz Sesveta te domaćini – članovi Frame sa Ksavera. Križ i baklje nosili su sudionici Katoličke malonogometne lige, a pobožnost je pjesmom pratio Nadbiskupijski zbor mladih.

Mladi su u pobožnosti križnoga puta razmatrali tekstove kardinala Angela Comastrija o Božjoj šutnji, ljudskoj oholosti, Božjim padovima pod križem, Mariji Majci ljubavi i prebivalištu nježnosti, Šimunu Cirencu i Veroniki, podjeli svijeta na područja blagostanja i područja bijede, čistoći te vjeri kao jedinoj svjetiljci što obasjava noć svijeta.

Na kraju pobožnosti biskup Gorski pozdravio je mlade u ime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i spomenuo se svega što smo proživjeli u protekle dvije godine. Može se tražiti krivac za sve teškoće, ali „Isus nije tražio krivca. Bio je nevino optužen, osuđen i razapet i uskrsnuo je. Pokazuje nam put iz zla s kojim se suočio do smrti na križu.“

Sakramenti su također sredstva „koja nam pomažu kršćanski živjeti i slijediti Isusa koji nas ohrabruju u svakom trenutku života i svakoj muci da ne klonemo, da se ne prestrašimo, da ne očajavamo.

Biskup je poručio mladima kako Isusov križ nije svrha, već sredstvo – svrha je uskrsnuće. Sakramenti su također sredstva „koja nam pomažu kršćanski živjeti i slijediti Isusa koji nas ohrabruju u svakom trenutku života i svakoj muci da ne klonemo, da se ne prestrašimo, da ne očajavamo. Život je neuništiv zato što je Božji.“

Potaknuo je mlade da se ne daju zatrti nepogodnim okolnostima, da podignu pogled s mobitela i pogledaju lica svojih prijatelja. „Njima je potrebna vaša blizina i vama njihova. Ako ne možeš nositi kao Šimun, možeš tješiti kao Veronika. Ako ne možeš tješiti, možeš kao Marija i Ivan biti pod križem, biti blizu i tako bez riječi govoriti. To je put i nas kršćana, posebno u okolnostima koje razaraju sve ljudsko.“

Ako ne možeš tješiti, možeš kao Marija i Ivan biti pod križem, biti blizu i tako bez riječi govoriti.

Biskup Gorski istaknuo je kako nam ništa ne bi koristila pobožnost križnoga puta „ako iz te muke ne bismo crpili snagu, ako ohrabreni Isusovim primjerom ne bismo slijedili njega prihvaćajući teškoće. Križ postaje to teži što mu se više opiremo, što dalje od njega bježimo i toliko spasonosniji koliko ga nosimo zbog drugih i zbog sebe. Isus na križu naša je nada.“

Križ postaje to teži što mu se više opiremo, što dalje od njega bježimo i toliko spasonosniji koliko ga nosimo zbog drugih i zbog sebe. Isus na križu naša je nada.

Na kraju je povjerenik za pastoral mladih vlč. Kristijan Tušek zahvalio biskupu na predvođenju križnoga puta, ocima franjevcima što su ponovno dočekali mlade na Ksaverskoj kalvariji te svima koji su sudjelovali i odazvali se ovoj pobožnosti.