[ODLUKA]

Odluka je jako važan pojam u životu kršćanina. Dolazi od riječi od + lučiti = razdvajati, razabrati. Citat u objavi uzet je iz evanđelja u kojemu glavari svećenički raspredaju nadugo i naširoko o tome što učiniti s Isusom. Prah i prašina odlučuje o Božjoj sudbini.

Pitamo se kako to možemo odlučiti kada znamo koliko smo slabi.

U ispovijedi mi se “odlučujemo popraviti i više ne griješiti”. Taj dio molitve kajanja često je kontroverzan. Pitamo se kako to možemo odlučiti kada znamo koliko smo slabi. Međutim, ako se usredotočimo na etimologiju, tj. ovo “razdvojeno” tumačenje riječi “odluka” – sve postaje jasnije. Mi lučimo dobro od zla i odlučujemo izlučivati – dobro!
U ispovijedi mi – u tom trenutku odlučujemo dati sve od sebe da više ne griješimo. Hoćemo li ponovno zgriješiti – to uopće nije u fokusu. Mi u tom trenutku odlučujemo i to je ključ. Zato, bez čvrste odluke, bolje je ne ići na ispovijed i ondje činiti teatar od sakramenta.

Zato postoji ispit savjesti, zato je važno moliti Božju snagu i milost da ne griješimo.

Zato postoji ispit savjesti, zato je važno moliti Božju snagu i milost da ne griješimo. Najveća zamka po ovome pitanju je što nas Sotona uvjerava (i to vrlo lukavo i impostirajuće) da mi ne možemo – ne griješiti, da ne možemo – ne činiti težak grijeh. Ali možemo ga ne činiti! Samo ako tako odlučimo i damo sve od sebe. Jesmo li konačno, već jednom, zaista odlučili dati svoj maksimum – bez samoopravdavanja i izgovora?!