Nijedna od misionarki ljubavi koji su živjeli s Majkom Terezom nije imala, kako je majka nazvala, “strašan jezik”. Nakon što je jednog dana planula i izazvala pomutnju, majka je poslala po sestru, piše Catholic Exchange.

Sestra je pokazala majci knjigu u kojoj je bilježila svoje napore da kontrolira svoj jezik. Uspjela je devetnaest puta svladati samu sebe. Jednom je pala.

„Nitko nije vidio ovih devetnaest“, kaže Majka u knjizi Gdje je ljubav, tamo je Bog, „ali svi su vidjeli pad. …Možemo vidjeti grešku, ali nikada ne znamo razlog.”

Sestrina unutarnja borba bila je skrivena od očiju onih koji su svjedočili njezinu padu. Nisu imali pojma koliko se trudi da popravi svoju nesavršenost.

“Moramo zapamtiti – ne možemo ne vidjeti greške [drugih]”, kaže Majka Terezija, “ali… nikada ne smijemo osuđivati ​​njihove namjere – namjeru koju samo Isus zna. Zato je Isus tako ljubazan i pun milosrđa, jer svaki put zna što zapravo mislimo.”

Ispijanje svetog vina ljubavi

“Glavna zloba grijeha ovisi o namjeri i savjetu srca”, objašnjava sveti Franjo Saleški u knjizi Uvod u pobožni život. Za nas izvana, te stvari – namjera i savjet srca – su skrivene, i stoga nikada ne smijemo osuđivati ​​druge ljude.

“Zar nikada ne možemo osuđivati ​​bližnjega? Ne, nikad”, kaže sveti Franjo. “Na sudovima pravde, … Bog je taj koji sudi zločincima.”

Prema svetom Franji, oni koji imaju sklonost osuđivati ​​druge obično to čine iz jednog od nekoliko razloga: ili (a) imaju prirodno gorko raspoloženje (takvo raspoloženje samo po sebi nije grijeh, već opasna nesavršenost); (b) arogantni su i ponosni, misleći da podižu vlastitu čast kad s visoka gledaju na druge ljude; (c) vole pokazati svoju inteligenciju filozofiranjem o ponašanju drugih ; ili (d) djeluju iz ljubomore ili ljutnje, kao u slučaju izdanog ljubavnika.

Lijek za sve te otrove, kaže sveti Franjo, jest “piti sveto vino milosrđa”.

Kada smo suočeni sa situacijom u kojoj su postupci bližnjega upitni, uvijek moramo izabrati što karitativnije objašnjenje, kaže sveti Franjo. Čak i ako je grijeh očit, ipak moramo oponašati Isusa, koji se izjašnjavao o neznanju onih koji su ga razapeli.

“Kada ne možemo oprostiti grijeh”, kaže sveti Franjo, “učinimo ga barem dostojnim suosjećanja pripisujući mu najpovoljniji uzrok koji možemo, kao što je neznanje ili slabost.”

Izbjegavanje klevete i odvraćanja pažnje

Sveti Franjo također snažno potiče kršćane da pod svaku cijenu izbjegavaju klevetu, jer je to „oblik ubojstva. …Jedinim potezom [klevetnik] bode i truje uho slušatelja i ugled čovjeka protiv kojeg govori.”

Čak i ako smo vidjeli susjeda kako čini porok, prijeti nam opasnost od laži ako ga nazovemo pijanicom, proždrljivom, preljubnikom ili iznesemo bilo koju drugu optužbu na temelju onoga čemu smo svjedočili.

“Budući da je Božja dobrota toliko ogromna da nam je dovoljan jedan trenutak da zamolimo i primimo njegovu milost, kakvu sigurnost možemo imati da je čovjek koji je jučer bio grešnik takav danas?” kaže sveti Franjo. „Stoga nikada ne možemo reći da je čovjek zao, a da se ne izložimo opasnosti da iznesemo laž. Ako nešto moramo reći, to je samo da je učinio takvo i takvo loše djelo, da je u takvom vremenu živio loš život ili da sada radi loše. Nikada ne smijemo donositi zaključke od jučer do danas, niti od danas do jučer, a još manje do sutra.”

Ako moramo osuditi tuđi porok u korist osobe o kojoj se govori ili osobe s kojom se razgovara – na primjer, upozoravajući nesuđenu mladu damu na opasno nerazboritog muškarca – ipak moramo biti vrlo oprezni da što više poštedimo osobu u kome se porok nađe, govoreći samo potrebnu istinu, ništa manje i ništa više.

“Nikada nisam kritizirao, gunđao ni na koga”, rekao je. “Znam da ću ići ravno Bogu. Nikad nikome nisam sudio i Bog nikada neće suditi meni.”

Možda zvuči drsko, ali ako je govorio istinu, onda je ovaj brat jednostavno vjerovao Isusu na riječ.

“Ne sudite, da vam se ne sudi”, Isus kaže u Mateju 7. “Jer sudom koji izrečete bit će vam suđeno, a mjera kojom ćete dati bit će mjera koju ćete dobiti.”

Sestra sa strašnim jezikom i brat na samrti dvije su strane ovog jednog novčića — dva živa odraza ovog odlomka iz Svetog pisma. Sestra nam pokazuje primjer zašto ne bismo trebali brzo osuđivati ​​druge. A čovjek na samrti odražava mir i povjerenje koje možemo imati u Boga kada velikodušno mjerimo prema drugima (usp. Luka 6,38) i prepustimo sud Njemu.

Na kraju, oni koji piju “sveto vino milosrđa” primit će od Boga suosjećanje koje su dali njegovoj ljubljenoj djeci.