"O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem. Želim majko da postanemo jedno. Odsada se neću više tužiti nad nemirom svojih voda. Znam da se ti u njima kriješ", poručuje fra Velimir Bavarka.
Duhovni poticaj ‘Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Velimir Bavrka, član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene, a koji obnaša službu župnika u Vitezu, za Radio Mir Međugorje. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti:
Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji i dragi Bogoljubi! Kako je lijepo i kako odmara razmišljati o Gospi, Kraljici neba i zemlje! Ona je kao more i Njene obale su vječnost. U njoj i same zvijezde skrivaju svoj sjaj. Ona je more koje pokreće silne vihore i stišava ih nad vodama. Ona je Majka šutnje i njena šutnja je beskrajna. Ona u sebi krije muku onog običnog, malog čovjeka.
Ona je more koje pokreće silne vihore i stišava ih nad vodama. Ona je Majka šutnje i njena šutnja je beskrajna.
Ona je pjesma djeteta i ona u sebi krije i onaj osamljeni krik koji duša ispušta. Ona je ocean u koje tonu sva sunca večernja. Ona je naša Majka, blaga, sigurna. I kao biser možeš brate i sestro snivati u Njenim dubinama. Majko, ti klešeš strpljivo i blago moje srce. Udaraš ga nevoljama i bolima i ono često zajeca. Ali moje srce ti se pušta jer zna će u Tvojim rukama, postati lijepo i da će u hramu Tvoga srca poput dragog kamena zasjati.
O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem.
O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem. Želim majko da postanemo jedno. Odsada se neću više tužiti nad nemirom svojih voda. Znam da se ti u njima kriješ. Sve vas, dragi vjernici, blagoslivljam u ime Isusa Krista. Mir vama!