Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje na treću korizmenu nedjelju, 20. ožujka u župnoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Novskoj i krstio Leu, šesto dijete roditelja Josipa i Tine Mlinar.
Na početku slavlja biskupa je pozdravio župnik Perica Matanović i spomenuo kako je biskup prije nekoliko godina krstio i peto dijete obitelji Mlinar, javlja IKA. Zahvalio je biskupu na svemu što kao pastir Požeške biskupije čini za njihovu župu, napose pri uređenju župne crkve. Čestitao mu je ovogodišnje jubileje, posebno spomenuvši dvadeset i petu obljetnicu osnutka i uspostave Biskupije i biskupova ređenja.
Pozvao je okupljene da ne ostanu na nekim plitkim razinama, nego da se slušanjem Božje riječi upute u puniji i istinskiji odnos s Bogom.
Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup je poseban pozdrav zahvalnosti i poštovanja uputio roditeljima Mlinar za njihovo šesto opredjeljenje za život i kazao kako je svaki novi ljudski život Božje djelo. Podsjetio je da se nalazimo u korizmi, vremenu nastojanja oko snažnijeg duhovnog života u pripravi za svetkovinu Uskrsa. Pozvao je okupljene da ne ostanu na nekim plitkim razinama, nego da se slušanjem Božje riječi upute u puniji i istinskiji odnos s Bogom. Podsjetio je kako je ova korizma obilježena i teškim ratnim stradanjima u Ukrajini, te pozvao na molitvu za sve žrtve rata, sa željom da ona bude vapaj Bogu da prosvijetli srca i savjesti onih koji su pokrenuli rat.
Biskup je započeo homiliju pitajući sudionike slavlja kako se snalaze u ovom vremenu, u okolnostima ratnih zbivanja u Ukrajini. Kazao je kako su u evanđeoskom ulomku slušali o mučnim događajima u Isusovo vrijeme. Najprije o Pilatu čiji su redarstvenici u jeruzalemskom hramu okrutno poubijali Galilejce koji su onamo hodočastili. Ustvrdio je kako su se tada mnogi pitali tko je skrivio da su oni poubijani. Jesu li njihovi najbliži nešto skrivili pa je žrtve dostigla kazna za grijehe njihove obitelji ili rodbine. Isus raskrinkava one koji mu dolaze s takvim stavovima, te ih pita jesu li oni bolji od onih koji su stradali od Pilatove ruke?
Istaknuo je kako Isus uvjerava da će i oni propasti ako se ne obrate. Dodao je kako Isus slično koristi i događaj kule u Siloamu koja se srušila i ubila osamnaest ljudi. I opet se postavljalo isto pitanje: tko je bio grešan pa se zbog toga dogodila Božja kazna i ubila navedene ljude? No Isus još jednom odgovara da oni nisu poginuli jer su bili grešni, kazavši da će i njegovi slušatelji propasti ako se ne obrate. Biskup je ustvrdio kako Isus prosuđuje navedene događaje svojim božanskim, a ne našim ljudskim mjerilima. On traži da odbacimo pristup po kojem pitamo kakvi su drugi te poziva da prvo istražimo sebe kakvi smo mi. Kazao je da smo dužni vidjeti kakvi smo u onim mogućnostima koje je u nas upisao Bog, a mi ih otkrivamo kad razmišljamo o sebi. Biskup je naglasio kako je Isusov izazov jak, te da smo svi pozvani mijenjati sebe, obratiti se da bismo promijenili svijet.
Više koristi kada se zagledamo u našu nutrinu i nastojimo oko vlastitoga obraćenja, ne dopuštajući da se u nama po Isusovim riječima događa propast, teža od one ekonomske.
U okolnostima ratnih stradanja biskup je kazao kako malo pomažu priče o Ukrajini i Rusiji. Više koristi kada se zagledamo u našu nutrinu i nastojimo oko vlastitoga obraćenja, ne dopuštajući da se u nama po Isusovim riječima događa propast, teža od one ekonomske. Onaj koji ne surađuje s Bogom u vlastitoj izgradnji, on propada u svojoj savjesti, u srcu i ruši se zdanje njegova bića na najosjetljivijoj razini postojanja. Biskup je pozvao okupljene da se svatko zagleda u sebe i utvrdi koje su to negativnosti u našoj svakodnevici. Možda sam sebičan i pokvaren, a uvjeravam se da sam dobar. Silno je važna iskrenost prema samome sebi, kazao je biskup, te je potaknuo sudionike slavlja da probude u sebi žar u nastojanju oko vlastite promjene, svjesni da promjena svijeta počinje u pojedincu.
Biskup je podsjetio kako nas je Isus po sakramentima svetog krštenja, prve pričesti i potvrde uveo u svoj svijet oslobođenosti od posljedica zloće, od onoga što stvara ratna stanja u nama, našim obiteljima i oko nas.
U nastavku homilije biskup Škvorčević kazao je kako Isus želi naći suradnike u Novskoj koji će djelovati po spomenutom modelu. Poželio je da svatko od okupljenih kaže Isusu kako je njegov suradnik, jer ono na što ih Isus poziva dobro je ponajprije za njihovo ljudsko dostojanstvo, a onda i za dobro svijeta oko njih. Biskup je podsjetio kako nas je Isus po sakramentima svetog krštenja, prve pričesti i potvrde uveo u svoj svijet oslobođenosti od posljedica zloće, od onoga što stvara ratna stanja u nama, našim obiteljima i oko nas. Isus je preuzeo naše ranjenosti, ponio ih na križ i pobijedio ih svojom ljubavlju jačom od smrti.
Polazeći od naviještenoga ulomka iz Poslanice Korinćanima, biskup je kazao kako sv. Pavao tumači svojima da se to Isusovo djelo na svoj način počelo ostvarivati u oslobođenju od egipatskoga ropstva, u prijelazu preko Crvenoga mora, u blagovanju mane kojom ih je Bog hranio u pustinji. Dodao je da sv. Pavao naziva to pralikom onoga što se dogodilo u Isusu Kristu. On je ostvario za nas veliki zahvat na križu pobijedivši smrt te nas u krštenju i u svetoj potvrdi čini dionicima svoga djela, a u svetoj pričesti hrani za život vječni. Istaknuo je kandidatima za svetu potvrdu kako je oblikovanje njihova života po Isusovu modelu od osobite važnosti.
Pozvao ih je da se zajedno s drugim sudionicima slavlja zapitaju jesu li se možda prepustili nekim dinamizmima negativnosti kad među ostalim svaki dan pripovijedaju kakvi su drugi, propuštajući ozbiljno biti ukorijenjeni u Isusovu dinamizmu ljubavi i pobjede nad smrću? Kazao je da vjeruje kako oni svojim dolaskom na nedjeljnu misu svjedoče da vjeruju djelu Božjem u Isusu Kristu, prihvaćaju ga i žele da se ono u njima što snažnije ostvaruje.
Pozvao je na molitvu za hrvatsko obraćenje, napose onih koji su u braku, da ne vjeruju mentalitetu sebičnosti, nego velikodušnoj ljubavi koja prihvaća žrtvu (…)
Dodao je da krštenje djeteta u višečlanoj obitelji podsjeća na potrebu obraćenja u jednom veoma važnom pitanju. Naime, u Slavoniji još nije posvema nestao određeni sebični pristup prema opredjeljenju za veći broj djece u braku, jer se nekada u takvom slučaju trebala dijeliti zemlja na više dijelova te je postojala bojazan od siromaštva. Dogodilo se da danas ima zemlje, ali nema onih koji bi bili na njoj.
Pozvao je na molitvu za hrvatsko obraćenje, napose onih koji su u braku, da ne vjeruju mentalitetu sebičnosti, nego velikodušnoj ljubavi koja prihvaća žrtvu te surađuje s Bogom u opredjeljenju za brojno potomstvo, i za ljudsko dostojanstvo u služenju životu. Jer ljudski život je najveće Božje blago, istaknuo je biskup. Još se zapitao jesmo li se okrenuli nekim drugim vrijednostima, a zanemarili Božja dobra? Sve je prolazno i propadljivo, dok je čovjek kao biće Božjeg nauma određen u Isusu Kristu za vječnost. Zahvalio je roditeljima Mlinar na žrtvi koju ulažu u potomstvo, kazavši kako ona ispunja smislom. Zaželio je okupljenima da Gospodin Isus u njima oživi krsna i vjernička opredijeljena kako bi mogli živjeti logiku koju nas je on naučio.
Nakon homilije biskup je kazao krizmanicima da će im sada župnik u korizmenom hodu prema krizmi podijeliti svečano napisanu molitvu „Oče naš“, da ih ona podsjeti kako su u krštenju postali Božji sinovi i kćeri, a Isusova braća i sestre.
Podsjetio je na Isusov izazov da ne gledamo kakvi su drugi, nego da se svatko od nas obrati te po nama svijet bude bolji.
Na kraju slavlja biskup je čestitao roditeljima novokrštene Lee na daru života i otvorenosti za suradnju s Bogom. Podsjetio je na Isusov izazov da ne gledamo kakvi su drugi, nego da se svatko od nas obrati te po nama svijet bude bolji. Dodao je da će papa Franjo idući tjedan na svetkovinu Gospodinova navještenja povjeriti Rusiju i Ukrajinu Bezgrešnom srcu Marijinu, potaknuvši sve da se toga dana molitveno sjedine s Papom u tom činu. Zahvalio i župniku Matanoviću na svemu što čini za župu, a Krunoslavu Jurakoviću za sudjelovanje u župnom pastoralu, napose kao ravnatelj Katoličke osnovne škole u Novskoj. Nakon mise biskup Škvorčević se u župnom domu zadržao u razgovoru sa članovima obitelji Mlinar, udijelivši im pritom darove i novčanu potporu Požeške biskupije.