Župljani svetog Ivana Krstitelja iz Rečice i svete Ane iz Lobora, predvodili su hodočasnike na devetu srijedu 16. ožujka 2022. godine koji su sudjelovali na Velikoj pobožnosti svetom Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Tom je prigodom misno slavlje predvodio vlč. Lovro Zaplatić, župnik iz Rečice u koncelebraciji s vlč. Tomicom Božičekom, Loborskim župnikom i mons. Antunom Senteom, rektorom Svetišta. Liturgijsko pjevanja animirali su članovi župnog zbora i orkestra iz Rečice pod vodstvom Franceka Vrane. O moćnom zagovoru svetog Josipa posvjedočile su sestre blizanke Katarina i Nikolina Bedeković iz Zagreba.

U prigodnoj homiliji vlč. Lovro je kazao kako je sveti Josip čovjek koji se našao u životnim poteškoćama, problemima, izazovima, naizgled ni po čemu različitih od drugih. “Mali tesar iz Nazareta koji je mukotrpnim radom uzdržavao svoju obitelji, nadajući se svaki dan da će zaraditi dovoljno da prehrani obitelji, plati porez rimskom caru. U tom malom svijetu našao se novi izazov: kako prihvatiti Marijinu trudnoću? Josip prihvaća novu stvarnost. Dopušta da ga Bog promijeni. Eto, to je bit svetosti, to je ono što se očekuje od kršćana, dopustiti da te Bog promjeni. To je ujedno i odgovor na izazov vremena. Dopustiti Bogu da djeluje u mom životu”, kazao je propovjednik. Tumačeći dnevno evanđelje propovjednik je istaknu kako mati Zebedejevih sinova misli da može tražiti za svoje sinove povlašteno mjesto, jer je vidjela da su oni bili uz Isusa svo vrijeme. “Isus joj ne odgovara ni potvrdno ni niječno nego pitanjem: Možete li piti čašu? Dakle, nije bitno što su oni uz njega, naglasak je u pitanju – mogu li oni biti kao on? A to je iskorak od sljedbenika prema svjedoku. Biti poput Krista znači svijet ne preobražavati silom nego Kristovski, stoga neka naš korizmeni hod bude Josipovski hod – hod otvorenosti i poučljivosti”, zaključio je vlč. Lovro Zaplatić.

Prve promjene kroz veliku devetnicu dogodile su se možda već nakon par tjedana kada sam na poslu doživjela nekoliko teških situacija koje su me navele da dam otkaz

Pri kraju misnog slavlja svoje svjedočanstvo dale su sestre blizanke Katarina i Nikolina Bedeković:

“Sestra blizanka i ja doživjele smo teške prekide s bivšim momcima, a tada smo već silno željele brak i obitelj. U tim trenucima bile smo si međusobno veliki poticaj i podrška te smo se tako i odlučile krenuti na pobožnosti svetom Josipu. Odmah ubrzo smo postale članice molitvene zajednice svetog Josipa i dolaziti redovito na molitvene srijede, prvo u crkvu Duha Svetoga, pa nakon toga u Sveta Mati Slobode gdje se i danas nalazimo i zajedno molimo.

Konkretno za sebe mogu reći da čim sam krenula na molitvene srijede svetom Josipu već sam osjećala prve promjene; koliko je Bog već tada po zagovoru svetog Josipa počeo mijenjati mene, moje životne navike, molitvu, sve. Prve promjene kroz veliku devetnicu dogodile su se možda već nakon par tjedana kada sam na poslu doživjela nekoliko teških situacija koje su me navele da dam otkaz. Bila sam jadna, moje samopouzdanje je bilo na dnu i mislila sam da nisam dobar radnik, da ne ću pronaći novi posao, osobito ne nešto što bih ja htjela. Kako sam to loše iskustvo doživjela u jednoj maloj privatnoj tvrtki, duboko sam u svom srcu željela raditi negdje u javnom sektoru. Čak me bilo sram to tražiti, a silno sam to htjela.

Posao je bila jedna od mojih prvih „dobivenih“, odnosno izmoljenih milosti kod svetog Josipa. Molila sam tako i za budućeg muža i za svoju obitelj

Nakon dva mjeseca, moja molitva po zagovoru svetog Josipa je izmoljena i to kod poslodavca kod kojega sam i htjela raditi! Pozvana sam na razgovor i moja šefica odlučila je da se ja zaposlim na tom radnom mjestu! To je trebao biti posao pripravništva na određeno vrijeme, ali kako je tadašnja djelatnica odlazila u mirovinu, oslobodilo se radno mjesto na koje sam kasnije primljena u stalni radni odnos. Nevjerojatno kako je to sveti Josip sve posložio! Naravno, nije bilo sve idealno i plaća mi je ispočetka bila poprilično mala, ali s vremenom se i to počelo mijenjati.

Posao je bila jedna od mojih prvih ‘dobivenih’, odnosno izmoljenih milosti kod svetog Josipa. Molila sam tako i za budućeg muža i za svoju obitelj. Gospodin nam je kroz tih sada već 7 godina darovao toliko milosti, za koje možda nisam direktno ni molila, ali je On to tako divno sve posložio. U mojoj obitelji je sve više vladao mir i ljubav i sloga. Jednostavno mogu reći da smo se svi još više ‘obratili’.

Nakon pola godine što sam molila tridesetnicu svetom Josipu, na blagdan svete Ane, ušla sam u vezu sa svojim dugogodišnjim dobrim prijateljem

Danas znam da je tako moralo biti i vjerujem da me Gospodin još to vrijeme mijenjao i pripremao kako bi kasnije bila sprema za ono što je bila uvijek posebna i velika želja moga srca”, kazala je Katarina Bedeković te nastavila: “Uslišanje molitve za bračnog partnera dogodilo se 2020.godine, nakon 6 godina što sam intenzivno molila na tu nakanu. Volim reći da je to ‘korona’ godina u kojoj sam doživjela velike i bitne promjene. Dobre. Početkom godine zavjetovala sam se svetom Josipu da ću godinu dana svaki dan moliti tridesetnicu na nakanu za pronalazak budućeg muža. Jedan dio mene je to silno želio, a drugi dio mi je govorio da je nemoguće da se to dogodi. Ipak se dogodilo! Nakon pola godine što sam molila tridesetnicu svetom Josipu, na blagdan svete Ane, ušla sam u vezu sa svojim dugogodišnjim dobrim prijateljem, koji je danas moju sestru i mene dopratio do Josipova svetišta. Trideset dnevnu pobožnost svetom Josipu nisam prekidala punih godinu dana. Kada bi izmolila 30 dana počela bih ispočetka, a sveti je Josip i dalje molio za mene i mog sadašnjeg zaručnika. Zaručili smo se i trenutno planiramo vjenčanje, koje bi trebalo biti u ljetu ove godina. Sličnu priču može ispričati i moja blizanka Nikolina.”

“Sveti Josip mi je tolike milosti izmolio, ne mogu ih se svih ni sjetiti! Molio je za moju obitelj, budućeg muža, za posao. Posao koji sam izmolila prije 7 godina, još uvijek radim. Čak sam prošle godine unaprijeđena i postala voditeljica odjela. Obje sestre uvelike smo zahvalne svetom Josipu na brojnim milostima”, zaključile su sestre Bedeković.

Posebnost ove devete srijede jest i u tome da je vlč. Lovro rodom ih Lobora iz kojeg je hodočastilo šezdesetak vjernika, nadalje, Rečica je najmanja župa Karlovačkog dekanata, ali je nastupila s najbrojnijim zborom i jedina s orkestrom.