Govoreći o moćnom susjedu Ukrajine, Marija je rekla: „Molite se za Rusiju. Rusija će se obratiti tek kada se svi kršćani budu molili za to.”
Ikona Bogorodica Kijevska jedna je od najpoznatijih marijanskih ikona na svijetu. Pažnju gledatelja privlači Djevičino nježno lice, čija je glava sljubljena s Djetetom Kristom.
Danas mnogi narodi poznaju sliku pod imenom Gospa od nježnosti. Ikona je postala ideal marijanskih ikona, koji kasniji umjetnici više nikada nisu ostvarili. Stvorio ga je bizantski redovnik oko 1132. za kijevskog kneza Mstislava. U Ukrajinu je došao oko 1134. godine i postavljen je u Vyshhorod, gdje je sagrađeno prekrasno svetište za smještaj. Zbog toga je Ukrajinci časte kao Gospu od Višgoroda. Godine 1155. knez Andrej Bogoljubski napao je Ukrajinu. Prije nego što je srušio Kijev, uzeo je vrijednu ikonu iz obližnjeg Vyshhoroda i premjestio je u Vladimir, grad na sjeveru, piše Catholic Exchange.
Ikona je preživjela stoljeća ratova. Godine 1395. prenesena je u Moskvu. Ali Kijevska Madona pokazala je da ni okvir slike ni zidovi galerije ne mogu ograničiti njezinu moć. Naposljetku, sveti Ivan Damaskin učio je da ikona nije samo slika nego i prisutnost portretiranog sveca. Ta se prisutnost pokazala kroz čuda i na drugi način odgovorila na molitve u gradu Hrushivu.
Godine 1987. Bogorodica se počela pojavljivati iznad tornja male drvene pravoslavne crkve posvećene Presvetom Trojstvu i koja pripada grkokatoličkoj zajednici u Hrushivu.
Više od stoljeća bilo je to važno hodočasničko mjesto. Ali nakon komunističkog preuzimanja Ukrajine, vlasti su zatvorile svetište. Godine su prolazile. Onda je iznenada, naizgled mrtva crkva oživjela – doslovno. Tri tjedna bila je neobjašnjivo okružena srebrnom aurom.
Vijest o ukazanjima brzo se proširila. Prošli su samo dani prije nego što je ogromna gomila stala oko skromnog svetišta. Došli su ne samo iz Ukrajine nego i iz drugih republika Sovjetskog Saveza. Svaki dan stizalo je oko sedamdeset tisuća ljudi. Policijai KGB pokušali su, bezuspješno, povratiti kontrolu nad ovim mjestom. Vojnicima je postalo teško ostati na svojim položajima, s obzirom da su i sami bili svjedoci nadnaravnog događaja. Dobivši milost sudjelovanja u marijanskim ukazanjima, nisu bili u stanju nemilosrdno rastjerati mnoštvo kako im je naređeno ili revnije sudionike staviti u lisice i kazniti da im daju primjere.
Luciferovo prijestolje
Za dvadeset i jedan dan crkva u Hrushivu postala je “slobodna zona” unutar Ukrajine. Ne zna se odakle su svećenici podzemne Crkve izašli iz skrovišta kako bi slavili svetu misu za mnoštvo naroda. S vremenom je mnoštvo počelo primati poruke od Djevice Marije.
Evo jedne od njih, od 14. svibnja 1987.: “Ukrajino, kćeri moja! Molim se za vas, za vašu djecu, za vašu budućnost. Doći će vrijeme kada će vaš narod, tako zaljubljen u Boga, steći neovisnost i postati spas za one koji čuvaju svoju vjeru u Isusa Krista.” U isto vrijeme, riječi Blažene Majke bile su upozoravajuće: “Mnogi će doći kao lažni mesije i proroci. Stoga vas upozoravam, budite budni i oprezni. Sretan je život onih koji su bez prijestupa i drže Božje zapovijedi.”
Dva dana kasnije, Marija je izjavila: “Lucifer gubi snagu.” Ipak, upozorila je: “Lucifer je inteligentan i lukav.”
Govoreći o moćnom susjedu Ukrajine, Marija je rekla: „Molite za Rusiju. Rusija će se obratiti tek kada se svi kršćani budu molili za to.”
Vizionar iz Gulaga
Josip Terelja, tridesetčetverogodišnji Karpato-Rusin iz planinskog sela u blizini Mukačeva, pripadao je obitelji visokih komunističkih dužnosnika. Ali Terelju su odgojili duboko religiozni djed i baka. Aktivno je bio uključen u život podzemne Crkve, često sudjelujući na misama koje su se slavile u dubinama karpatskih šuma.
Kada je imao devetnaest godina, pozvan je u vojsku, ali je ubrzo zatvoren jer je pokušao evangelizirati svoje suborce. Kazne su postajale sve strože, ali Josip nije prestajao propovijedati vjeru i nekoliko je puta pokušavao pobjeći. Odležao je u sovjetskim zatvorima sve do 1987. godine, kada se vratio na slobodu intervencijom predsjednika Ronalda Reagana.
Pred vama su teške godine, presude, degradacija. Ali od danas se više nikada nećete bojati.
Tijekom svog boravka u moskovskom zatvoru, Terelja je doživio milost dvaju ukazanja. U zatvor poznat po maltretiranju svojih zatvorenika došla je Djevica, ista ona koju će kasnije vidjeti u Hrushivu. Prvo ukazanje dogodilo se 12. veljače 1979., dok je bio sam u svojoj ćeliji, a zdravlje mu se brzo pogoršavalo od hladnog, vlažnog zatvora i mučenja koje su ga mučili otmičari. U tom razdoblju molitva mu je pomogla da preživi. Kada se jedne noći probudio drhteći, počeo je moliti. Odjednom je osjetio kako mu tijelo ispunjava neobična toplina. Tada je ćeliju osvijetlila predivna svjetlost – ista ona koju će kasnije vidjeti u Hrushivu. Trenutak kasnije pred njim je stala Majka Božja.
Marija je rekla Terelji: „Trebaš naučiti oprostiti onima koji te najviše progone. Pred vama su teške godine, presude, degradacija. Ali od danas se više nikada nećete bojati.”
Terelja je kasnije napisao u svojoj knjizi Witness (Svjedok): “Bilo je to kratko ukazanje, koje je trajalo nekoliko minuta, ali tih nekoliko trenutaka značilo mi je više od cijelog svijeta. Osjećao sam se nevjerojatno sigurno iako sam bio tu gdje sam bio, unatoč onome što me čeka u bliskoj budućnosti.”
Drugi susret s Marijom se dogodio 12. veljače, ali dvije godine kasnije, 1981. Od trenutka kada je osuđen za izdavanje publikacije i širenje njome u podzemlju, Josip Terelja je prebačen u “ćeliju za zamrzavanje”. Unutra je puhao ledeni vjetar, a zatvorenik je imao samo tanku košulju. On je sam opisao ovo jedne noći:
Dežurni stražar je pogledao kroz špijunku, vidio ovo i ugasio svjetlo. Sjeo sam na svoj krevet i počeo se smrzavati. Bio je jedan stari poplun kroz koji se mogao vidjeti i ja sam se umotao u njega, priskrbivši ono malo utjehe što mi je mogao priuštiti. Preslab, kad se ruka podigla, uspjio sam otvoriti oči. Preda mnom je bila mlada Djevica. ‘Zvao si me’, rekla je, ‘i došla sam.’ Ćelija je postajala toplija. Moje tijelo se osjećalo kao da je blizu pećnice.”
Tijekom tog ukazanja, Majka Božja Josipu je iznijela mnoga proročanstva o čovječanstvu. Pokazala mu je i kartu. Vidjelac je napisao: “Određena mjesta su gorjela. Rusija! Plamen je polizao i susjedne zemlje. Tada je Marija tražila tugu grijeha i duhovnu čistoću. Na kraju se pojavio veliki bljesak i Presveta Djevica je nestala.”
Zatvorenik je skinuo košulju i počeo hodati po ćeliji. “Bilo je jako vruće. Stražari nisu mogli vjerovati da sam preživio noć. Sutradan je sazvana komisija koja je trebala utvrditi što se dogodilo te noći. Ali nisu vjerovali da mi se ukazala Majka Božja.”
Nakon što je Terelja pušten, posjetio je Hrushiv, gdje je upoznao Majku Božju iz zatvorskih godina. Zajedno s dugotrpnim hodočasnicima čuo je nekoliko poruka s Neba.
Tijekom “odmrzavanja” nakon Staljinove smrti, Terelja je pomogao raditi na legalizaciji Katoličke crkve u Ukrajini. Sasvim neočekivano dobio je dopuštenje da otputuje u Nizozemsku. Nakon što je izašao iz zemlje, zabranjen mu je povratak u domovinu.
Sada prognanik, odlučio se nastaniti u Kanadi i počeo raditi na širenju poruke koju mu je povjerila Gospa. Nekoliko puta tijekom svoje misije Terelja se susreo s papom sv. Ivanom Pavlom II.