Kao inženjerka prehrambene tehnologije, Lončar se odlučila pridružiti socijalnom poduzeću i integrativnoj radionici u kojoj rade osobe s invaliditetom. “Došla sam iz privatne kompanije koju je pokrenuo strani državljanin isključivo s ciljem zarade. Ovdje ipak radim nešto bitno drugačije i nešto što me raduje”, istaknula je Lončar.

“Hedona je primjer dobre prakse, kojim promičemo socijalnu inkluziju osoba s invaliditetom kroz njihovu integraciju na tržište rada.” To su riječi Petra Gatarića, predsjednika Udruge osoba s invaliditetom u Križevcima, koji je u tom gradu 2013. započeo priču o čokoladi, riječi koje su citirane u emisiji.

Pojmovi “društveno poduzeće” i “integrativna radionica”

“Sam pojam ‘društveno poduzeće’ prilično je nedefiniran, čak i zakonski. Mi smo se morali registrirati kao trgovačko društvo i radimo kao i svaka druga firma, ali u Hrvatskoj nemamo nikakvih beneficija zbog toga. Jedino što nas od klasične firmi razlikuje je to što se 75% naše dobiti uvijek reinvestira u nove tehnologije, ljude i nova radna mjesta.

Integrativna radionica po svojoj je pak koncepciji mjesto gdje bi se osobe s invaliditetom mogla integrirati u tržište rada.

To znači da će se kod nas naučiti radnim navikama, dolaziti svaki dan na posao, odrađivati svoje radno vrijeme i razvijati komunikaciju s ljudima. Mi im osiguravamo i stručnu pomoć, jer većina naših djelatnika nikad nije radila negdje prije i ovo je za njih velika stvar”, pojasnila je Lončar.

Željka Šemper i Alemka Lončar

Spomenula je i da ZOSI (Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) u plaći subvencionira postotak za koji je djelatnicima umanjena radna sposobnost, ali i jednom godišnje raspisuje natječaj upravo za inovativno zapošljavanje i za otvaranje novih radnih mjesta. Na takve su se natječaji prijavljivali dosad tri puta i na taj način osigurali sredstva za opremanje novog prostora i kupnju nove opreme.

Veliki napredak djelatnika

“Djelatnici poduzeća ručno rade praline, što je prilično zahtjevan i kompleksan proces, s obzirom da se jako mora voditi računa o povezanosti svih faza procesa, točnoj temperaturi na kojoj se oblikuju praline i brojnim drugim čimbenicima. U početku je bilo puno neuspjelih proizvoda koji su se prodavali u pola cijene. Međutim, u dvije i pol godine isti djelatnici snažno su napredovali i sada je polovnih proizvoda puno, puno manje”, dodala je Lončar.

U većini poduzeća osobe s invaliditetom sudjeluju samo u pomoćnim poslovima. U Hedoni oni sudjeluju u cjelokupnom procesu proizvodnje, pa je na pitanje prepoznaju li ljudi ne samo kvalitetu, već i vrijednost rada osoba s invaliditetom, Lončar rekla: “Ručno rađeni proizvod logično mora biti skuplji i to se vani podrazumijeva. Međutim, na hrvatskom tržištu to još uvijek teško dopire do javnosti.

Neki kupci poznaju našu priču i onda rado kupuju baš naše proizvode, posebno za dar.

Često se susrećemo s pitanjem, posebno od onih koji je nisu kušali, zašto je naša čokolada skuplja? Nakon što je kušaju, malo drugačije razmišljaju o tome (smijeh). Naši su djelatnici slastičari i nisu samo na pomoćnim radnim mjestima, nego na normalnim, odgovornim radnim mjestima. A definitivno se svi iznimno puno trude i to smo prepoznali već nakon što smo zaposlili prvih četvero. Kad im se pruži prilika, jako su lojalni i stvarno žele opravdati pruženo povjerenje”, zaključila je Lončar.

Osim čokolaterije, u emisiji je spomenut i drugi segment poduzeća, koji se bavi tiskom promotivnih materijala. U njemu je zaposleno još sedam osoba s invaliditetom ili intelektualnim poteškoćama. A svoje iskustvo rada u Hedoni kratko su podijelile i dvije zaposlenice.

Novi valovi dobrote