Zanimljiv je naslov vaše emisije i mislim da je jako izazovan. Kad postavite pitanje ‘zašto vjerujem’ – bolje reći kad ste me pozvali za razgovor – čovjek počne razmišljati, u biti, osjećaš se pogođenim jer smatram da ne hodamo svijetom na način da u džepu imamo sve odgovore te ih odmah i dajemo.

Naglasio je to u razgovoru za istoimenu HKR-ovu emisiju vjeroučitelj Tomislav Filić, ravnatelj Osnovne škole Augusta Harambašića u zagrebačkom Maksimiru. Nije prvi vjeroučitelj-ravnatelj škole, ali je svakako jedan od najdugovječnijih. Tu službu obavlja 14 godina.

„Vjerujem u prvom redu zato što sam svojim odgojem nešto primio, a primio sam u obiteljskom domu od svojih roditelja i od svojih ukućana. Tu na određen način moram istaknuti svoju baku koja se čak i više bavila odgojem, dok su roditelji bili na njivi, u onim najranijim danima.”

Baka je ta koja je u jednostavnim i običnim stvarima svakodnevnoga života – prisjeća se – davala svoj pečat, obilježje, davala je svoje svjedočanstvo. Baš su nedavno u školi o tome govorili. Dogodilo se da su bili na nekoliko sprovoda pa su malo više razgovarali o susretu sa smrću i o onome što ih čeka nakon smrti.

„I posvijestilo mi se ponovno to koliko je baka meni utisnula – u jednom sasvim jednostavnom trenutku koji mi je ostao duboko u sjećanju – vjeru u život poslije smrti. No, ne samo u život poslije smrti, nego i u općinstvo svetih, u zajedništvo s Bogom, u jedan susret s Njim i u nešto što će biti radost iza ovoga života”, kaže sugovornik emisije ‘Zašto vjerujem’.

Baka Tomislava Filića sa 27 godina je ostala udovica. Djed je umro u 33. godini života na početku Drugoga svjetskog rata od posljedica upale pluća. „Ja sam s njom išao na groblje vrlo često dok bi ona uređivala grobove i sjećam se što mi je govorila o svojoj vjeri u život vječni.”

To je bilo ono što je ona očitovala. Nadala se da će se jednom susresti sa svojim suprugom, roditeljima, braćom, djecom koja su joj umrla kao mala. Ta vjera koju je ona njemu prenijela nešto je što je definitivno ostavilo jako veliki utjecaj na našega sugovornika i to je nešto temeljno za njega – kako se izrazio – ‘noseće’ kad je riječ o životu nakon smrti. Naravno, to je samo jedan segment, ali važan segment vjerovanja, dodaje.

Ja tu istinu razumijem, ono što kaže Drugi vatikanski sabor, da je liturgija izvor i vrhunac kršćanskoga života

Također mu je važna povezanost s Crkvom. U tome kaže: „Za mene se vjera prvenstveno očituje u zajedništvu kojega se može vidjeti, kojega se može doživjeti, a to je u liturgiji. Kršćanska zajednica jest ona koja slavi Otajstvo. Za mene je sve to od presudne važnosti. Ja tu istinu razumijem, ono što kaže Drugi vatikanski sabor, da je liturgija izvor i vrhunac kršćanskoga života”, istaknuo je za HKM Tomislav Filić, vjeroučitelj – ravnatelj osnovne škole.

To su dvije odrednice koje su bile presudne, a za daljnji tijek njegovoga života naravno da su ključnu ulogu za poosobljavanje vjere odigrali i pohađanje zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta te jedan seminar dr. Tomislava Ivančića u srednjoškolskim danima za kojeg je iz rodne Ilače došao s prijateljima u Osijek. „To je bilo nešto što je dalo jedan novi zamah, otvorilo je novu dimenziju vjere”, izdvojio je.

Inače, do druge godine fakulteta bio je redovnički kandidat, a danas sa svojom suprugom – koja je zanimljivo profesorica na tom istom fakultetu -ima troje djece. Sve to poslušajte u programu Hrvatskog katoličkog radija u petak, 8. ožujka, u 16.15. Saznajte i sljedeće:

Kakav ravnatelj mora biti jedan vjeroučitelj? Je li to nešto posebno što mu je supruga profesorica na KBF-u? Koju ima zaslugu u obnovi pobožnosti ‘srijemskoj Gospi Lurdskoj’? Što je doživio rukujući se s Benediktom XVI? Zbog čega je ključ marijanske pobožnosti u poniznosti? Što čovjek vidi kada se osvrne na svoj životni put? Kako prepoznati trenutak u kojem treba uzeti ono što je pred nas stavljeno te zašto ga zadnje vrijeme sve više privlače psalmi? Snimka će naknadno biti objavljena na ovome HKR-ovom linku naše Hrvatske katoličke mreže.