Uredništvo Glasa Koncila za komentar o toj temi zamolilo je uglednoga talijanskoga vatikanista i novinara tiskovne agencije “Acistampa” Andreu Gagliarduccija.

Rat u Ukrajini nije vjerski rat

“Sveta Stolica neprestano pridaje posebnu pozornost situaciji u Ukrajini te će tako nastaviti. Ona se prije svega brine o dobru ljudi, što pokazuju mnoge inicijative. Takav se pristup ne će mijenjati, štoviše, on će vjerojatno biti osnažen. Sveta Stolica nikad ne zauzima poziciju strane u ratu. Ipak, posjet pape Franje veleposlanstvu Ruske Federacije pri Svetoj Stolici 25. veljače bio je jasan signal o tome što Papa misli o akcijama Rusije”, objašnjava sugovornik iz Rima. Na pitanje je li ruska agresija minirala pola stoljeća zidan most ekumenizma između Katoličke Crkve i pravoslavlja sugovornik je napomenuo da razlikuje političku dimenziju krize od vjerske. “Rat u Ukrajini nije vjerski rat, to zasigurno nije rat između različitih kršćanskih konfesija. Prije izbijanja rata u razgovoru s novinarima veliki nadbiskup Svjatoslav Ševčuk, poglavar Ukrajinske grkokatoličke Crkve, nedvosmisleno je rekao da se u Ukrajini ne događa vjerski rat. Također je istaknuo činjenicu da postoje brojne dezinformacije glede stvari koje se događaju u Ukrajini. Očito je da ekumenski put postoji i taj put može biti ponekad i težak. No kada stvari postanu teške, upravo je zadaća kršćana da se okupe i pomognu ljudima. Ne postoji samo ekumenizam krvi – jer ovaj rat pogađa svaku kršćansku konfesiju – postoji i ekumenizam prve pomoći ili – da parafraziram glasoviti izraz pape Franje – ekumenizam ‘poljske bolnice’. U tom smislu trebamo razmišljati o jačanju odnosa, a ne o njihovu slabljenju”, smatra talijanski vatikanist.

Što se može naučiti od Ivana Pavla II.?

Sveta Stolica općenito ima afirmativno stajalište prema širenju Europske unije, imajući u vidu činjenicu da je Europa kontinent ukorijenjen u kršćanstvu, napominje Gagliarducci, a Ukrajina je bez ikakve sumnje kršćanska zemlja. No, smatra sugovornik, Sveta Stolica barem zasad ne će izravno poduprijeti ukrajinsko pristupanje EU-u. “Sveta Stolica ne želi pridonositi eskalaciji sukoba i ona će prije izabrati razboritost da bi se zaštitili vjernici na terenu”, dodao je sugovornik iz Rima.

U razgovoru je nezaobilazan bio i spomen na svetoga papu Ivana Pavla II. i pristup vatikanske diplomacije za vrijeme krvavoga raspada Jugoslavije. Gagliarducci smatra da se svijet danas nalazi u potpuno drugačijoj eri, s različitim vođama i u različitoj situaciji od one devedesetih. No neke se lekcije mogu izvući. “Pogledi Ivana Pavla II. i ‘diplomacija istine’ mogu biti korisni. Ivan Pavao II. nikada se nije bojao nazvati stvari pravim imenom i uvijek je podupirao potlačene. Isto bi vjerojatno činio i sada. On bi u najmanju ruku gradio svijest o situaciji, baš kao što je to činio u vrijeme hladnoga rata. Trebamo imati na umu da je strategija Ivana Pavla II. bila izgradnja kulturnoga okruženja koje bi se moglo suprotstaviti komunizmu, što je uključivalo zagovaranje rasprava i upotrebu vjerske slobode kao ‘ulaznice’ u mentalitete drugih zemalja. Možda bi se Sveta Stolica trebala vratiti takvu pristupu”, zaključuje Gagliarducci.