Olga Perić iz Voćina se s 19 godina našla u teškoj životnoj situaciji. Odlazi u Zagreb, odnosno Veliku Goricu i tamo nalazi veliku pomoć. Više ljudi biva uključeno u ovu životnu priču. Dio priče donosimo u nastavku teksta.

Devetnaestogodišnja Olga, tada u visokoj trudnoći, odlazi u Zagreb k sestri. No nije mogla k njoj jer je bila podstanar. Zamolila je sestru da joj preporuči svećenika za ispovijed. To je bio vlč. Josip Frkin. On je tješi kazavši da će roditi zdravo dijete i da će dobiti sina. Čuvši njene životne probleme, smješta je kod časnih sestara u Velikoj Gorici, barem privremeno dok se ne nađe koja obitelj da ju primi. Kucali su na nekoliko vrata, ali bezuspješno. Tako su došli do obitelji Gusić koja je dan ranije sahranila baku. Svećenik je otišao pozdraviti tu obitelj i u razgovoru s njima uspijeva naći smještaj za trudnu ulogu. Tada joj je rekao: “Bog te voli. Imaš sreće. Bit ćeš smještena u ovu obitelj.” Sutradan je došla u tu obitelj i s njima je provela desetak dana. Puno su tada učinili za nju. “Ja im to stvarno nikad ne mogu zaboraviti”, rekla je Olga. Bog je uslišio njene molitve i bila je smještena u obitelj s kojom je našla zajednički jezik, koji su je razumijeli i podržavali.

Kasnije je bila smještana u karitasovoj ustanovi za nezbrinute majke i obitelji. Rodila je zdravog dječaka.

Te dobre ljude, obitelj Gusić, Snježana Kirinić Grubić posjetila je u Velikoj Gorici. Razgovarala je s bakom Maricom koje je prije 26 godina otvorila vrata svoga doma ženi u velikoj potrebi, trudnoj Olgi Perić.

Baka Marica ispričala je kako je tekao razgovor s pokojnim župnikom Frkinom koji je došao pitati za Olgin smještaj. Tada je razgovaro s Maričinim suprugom: “Jurek, tvoja mama je sad umrla. Ja u autu imam jednu gospuđu koja treba veliku pomoć, pred porodom je. Treba dom do poroda. Bi li je ti primio?” Jurek je pristao.

“Mi smo joj odmah dali bakinu sobu. Primili smo je sa srcem”, prisjeća se baka Marica.

Jedne nedjelje baka Marica otišla je na misu, a Olga je dobila trudove. Odvezli su je u Petrovu u rodilište. Suprug je Marici, nakon što se vratila s mise, rekao da je Olga otišla u bolnicu i da joj je dao nešto novca, na što je Marica bila vrlo sretna i ponosna.

Olga je rodila Kristijana i poslije poroda bila je na smještaju kod časnih sestara. Obitelj Gusić došla joj je u posjet. To je bio njihov zadnji susret tada.

Kad je Olgin sin Kristijan došao u Zagreb u sjemenište, Maricu je nazvala Olgina sestra i pitala je sjeća li se Olge i Kristijana. Marica je odgovorila da se sjeća. Bila je sretna kad je čula vijest da je Kristijan svećenički kandidat, ali i kad je čula da je Olga ponovno sa svojim suprugom i da imaju još djece.

Ponovno su stupili u kontakt kad je Kristijan bio druga godina na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i to zahvaljujući velečasnom Razumu kojem je Kristijan ispričao svoju živonu priču. Tada mu je rekao da je njegova prva obitelj bila u Velikoj Gorici i da se prezivaju Gusić. Velečasni je to brzo povezao. Upitao je Maricu bi li ga željela vidjeti, na što je Marica oduševljeno pristala. Jedne subote su se i sastali. Kristijan ih je smatrao drugom obitelji. Svake godine zvao ih je na Dan otvorenih vrata bogoslovije na što su se i odazivali. Marica cijelo vrijeme rado moli za Kristijana i njegovu obitelj.

Gusići su bili na Kristijanovom đakonskom i svećeničkom ređenju u Požegi. Kristijan je rado biskupa upoznao sa svojom drugom obitelji, na koju je vrlo ponosan.

Obitelj Gusić je, kako kaže Olga, dala njima život. “Život ne daju samo roditelji, život daje Bog, a život danas daje i društvo”, rekla je Olga koja danas ima devetero djece.

Snježana Kirinić Grubić razgovarala je i s prošlogodišnjim mladomisnikom, svećenikom Požeške biskupije, Kristijanom Perićem. Razgovor s njime, kao i cijelu emisiju poslušajte ovdje: