Život je složen. Kao suprug i otac, bloger, podcaster, zaposlenik s punim radnim vremenom i redoviti diplomirani student, često se čini da se odgovornosti s kojima se suočavam beskrajno množe, dok se vrijeme predviđeno za njihovo ostvarivanje ne povećava, piše Sam Guzman s portala Catholic Gentleman.

Čim napredujem u jednom području života, čini se da se druga domena za koju sam ja odgovoran izmiče kontroli. To može biti, blago rečeno, iscrpljujuće. I znam da nisam sam koji to osjeća.

Unatoč svom užurbanom životu, neprestano čeznem za jednostavnošću. Zauvijek sam u potrazi za, Thoreauovim riječima da, “pojednostavim, pojednostavim”. Činjenica da još nisam poludio ili potpuno izgorio dokaz je i Božje milosti i da sam u određenoj mjeri to postigao – premda imam dug put.

Korizma je izvrsno vrijeme da preispitamo svoje živote, razmotrimo svoje prioritete i ponovno procijenimo kako provodimo svoje vrijeme. Evo nekoliko stvari koje sam naučio u svojoj borbi da pojednostavim životni kaos i da se borim protiv njega. Možda i vama mogu biti od pomoći.

Odrediti prioritete

Potraga za jednostavnošću počinje jednostavnim postavljanjem pitanja: “Što mi je važno?” Ako ne možete iskreno odgovoriti na ovo pitanje, nikada nećete postići nikakvu razinu mira. Stalno ćete robovati vanjskim zahtjevima koji će vas ostaviti ogorčenim i po volji svih ostalih. Stoga odlučite što vam je važno, čak i sveto. Povucite granicu oko ovih svetih stvari i recite “Ne” svemu što prijeti da će to narušiti. Nemojte se također osjećati krivim za ovo. Ne je iznimno moćna riječ.

Briga za moju dušu mora biti prije svega, inače se nikada neću moći velikodušno dati od sebe. Jer ne možete dati ono što nemate.

Za mene su neke od tih svetih obveza u mom životu vjera i obitelj. Bez temelja molitve, moj će se život brzo pogoršati. Bog, Blažena Majka, anđeli i sveci – oni su na prvom mjestu u mom životu. Briga za moju dušu mora biti prije svega, inače se nikada neću moći velikodušno dati od sebe. Jer ne možete dati ono što nemate.

Odmah nakon toga slijedi moja predanost svojoj obitelji. Vrijeme za obitelj mi je važno i često kažem “ne” dobrim stvarima koje prijete tom vremenu kako bih sačuvao što više vremena za one koje volim. Bog mi je povjerio moju ženu i moju djecu u sveto povjerenje. Oni su moja primarna odgovornost u životu. Čuo sam previše tragičnih priča o očevima koji su bili previše zauzeti svime drugim – čak i vrijednim stvarima – i koji su zanemarili svoje obitelji. Zbog toga su stradale njihova supruga i djeca, a posljedice tih rana su se nastavile generacijski. Odbijam dopustiti da bilo što prekrši ovu granicu.

Smanjiti konzumaciju

Prosječan Amerikanac dnevno vidi oko 4000 oglasa. Smisao oglašavanja je da korporacije izmišljaju želje – da natjeraju ljude koji su inače zadovoljni, da bi potrošili novac. I djeluje izuzetno dobro. Da nije, korporacije ne bi trošile milijarde dolara svake godine na to.

Ako mislite da ste imuni na moć oglašavanja, razmislite ponovno. Svi smo mu podložni, a djeluje na nas nesvjesno i podsvjesno. Mnogi proizvodi koje odlučimo konzumirati nastali su zbog reklama koje smo možda vidjeli prije nekoliko mjeseci ili čak godina i koji se još uvijek zadržavaju u našoj podsvijesti.

Ispuni svoj um svime što je dobro, istinito i lijepo.

Neprestano stimuliran oglašavanjem i ispunjen željom koju stvara, gotovo je nemoguće biti miran. Muči nas nemirno nezadovoljstvo koje zapravo ne možemo imenovati. Čini se da ga jedino zadovoljava, makar i privremeno, kupnja nečega.

Dakle, što učiniti? Gotovo je nemoguće izbjeći u potpunosti, ali postoje neke stvari koje možete učiniti. Najvažnije je jednostavno priznati moć potrošačke kulture i biti svjestan njenog utjecaja na vas. Zatim, isključite TV i provodite manje vremena na internetu.

Ispuni svoj um svime što je dobro, istinito i lijepo. Provedite vrijeme u prirodi i druženju s voljenima. Sjednite s prijateljima oko logorske vatre, svirajte instrument, prošetajte. Učinite nešto kreativno, a ne potrošno. Konačno, dajte velikodušno. Što se više budite u skladu s potrebama drugih, manja je vjerojatnost da ćete konzumirati – i praktički, bit ćete iznenađeni koliko ćete više biti zadovoljni.

Živjeti u trenutku

Svakodnevno se suočavamo s dva snažna iskušenja: živjeti u prošlosti ili živjeti u budućnosti. Treba izbjegavati oba iskušenja. Postoji samo jedan trenutak u kojem možemo živjeti, a to je upravo sada.

Život u prošlosti prečesto nas ispunjava žaljenjem za stvarima koje više ne možemo promijeniti. Brinemo se kako bi stvari bile drugačije da smo donijeli bolje odluke ili koliko bi nam život bio bolji da su okolnosti bile drugačije. Ali čak i ako se prisjećamo sretnih uspomena, to još uvijek može ukrasti radost sadašnjeg trenutka u kojem se život zapravo živi.

Život u budućnosti također nas može mučiti tjeskobom. Nemamo pojma što će budućnost donijeti, a prelako je dopustiti našoj mašti da podivlja scenarijima, većinom negativnim. Taj nas strah može paralizirati i spriječiti da donesemo važne odluke koje trebamo donijeti u sadašnjosti. Strah je korijen mnogih mana, a previše živjeti u budućnosti rijetko stvara mir.

Jedini trenutak koji nam Bog daje je sadašnji trenutak. To je trenutak u kojem se pronalazi Bog i njegova milost. To je sjecište vječnosti i vremena gdje donosimo odluke koje će oblikovati ono što ćemo postati. Ako možemo naučiti biti zadovoljni u sadašnjem trenutku, umjesto da neprestano pokušavamo pobjeći od njega, možemo pronaći Boga i njegov mir koji nadilazi svako razumijevanje.

Vježbati zahvalnost

Zahvalnost je neophodna za radostan život. U zahvalnosti je svojstvena poniznost i čuđenje milosti Božjih darova. Također sadrži strahopoštovanje zbog spoznaje da je sve dar. Ne postoji ništa dobro što nam ne dolazi iz milosrdnih ruku Božjih. Zahvalnost je suprotna od prava. To je priznanje da ništa ne zaslužujemo. Nismo dužni ništa. Svaki dah, svaki otkucaj našeg srca, privilegija je ispunjena milošću.

G.K. Chesterton je otišao toliko daleko da je rekao: “Ja bih tvrdio da je zahvala najviši oblik misli.” Odvažna izjava da budete sigurni. Zašto? Dodaje jer: “Zahvalnost je sreća udvostručena čuđenjem.”

Zahvalnost nas također podsjeća da se prava radost rijetko nalazi u ekstravagantnim stvarima koje nam svijet nudi. Nedavno sam pročitao o novom automobilu vrijednom 2 milijuna dolara s oplatom izrađenom od drva starog tisućama godina. Zaista se moram zapitati hoće li novi vlasnik doživjeti pravu radost od ove razmetljive kupnje. Možda privremeno uzbuđenje, da, ali sumnjam u pravu radost (a mnogo manje zahvalnost).

Radost se nalazi u zahvaljivanju za jednostavne darove života. Prekrasan izlazak sunca. Smiješak pun ljubavi vašeg supružnika. Dobra šalica kave. Svježi miris nakon kiše. Što više možemo njegovati zahvalnost za ove jednostavne darove, to ćemo biti sretniji.

Jednostavna praksa je da svaki dan zapišete tri stvari na kojima ste zahvalni. Neka vam to postane navika, i što više to radite, više ćete shvaćati da ste okruženi obiljem.

Molite

Molitva je disanje duhovnog života. U trenutku kada to prestanemo činiti, duhovno se počinjemo gušiti. Nema boljeg načina da nađete mir usred oluja i kaosa života nego moliti.

Patnje ovog života su kratke, ali vječnost je duga, a molitva nam daje oči da to vidimo.

Molitva daje dubinu našem duhovnom životu i uvlači milost u naše duše. Daje nam svijest o nebeskom carstvu gdje su sveci i anđeli uvijek uz nas, spremni da nam pomognu u životnim kušnjama. I pomaže nam prisjetiti se vječnih vrijednosti kada nas vremenske odgovornosti pritišću. Patnje ovog života su kratke, ali vječnost je duga. Molitva nam daje oči da to vidimo.

Ove korizme preusmjerite svoj molitveni život. Nastojte ga produbiti i razviti. Njegujte prije svega dosljednost, bez obzira na to što osjećate. Molitva nije uvijek iskustvo zanosa ili slasti, a čak su i najveći sveci u molitvi doživljavali suhoću, pa čak i tamu. Ali bez obzira na to što osjećate, Bog vam je blizu – daleko bliže nego što možete zamisliti. Počivaj u ovoj činjenici. Uvijek držite svijest o njegovoj prisutnosti uz sebe i sigurno ćete naći mir.