Što učiniti ako je u studijskom programu obavezno čitanje književnih djela obilježenih nemoralom i devijacijama i protivnih duhu vjere?

Razlika je kada se o ovim stvarima govori djeci i mladima, a drugo je kad se radi o osobama koje su zrele ili na pragu zrelosti. Studirati hrvatski jezik i književnost znači postati stručnjak za to područje, a to se ne može postati ako niste upoznati s cjelokupnom građom, bez obzira što je ona vama suprotnog svjetonazora. Nažalost, da biste stekli kompetencije, ponekad se događa da moramo učiniti i nešto što nije po našoj savjesti.

U današnjem svijetu je nemoguće da se ne susretnemo s grijehom ili s napastima na grijeh. S druge strane, odgovor nas kršćana je da u svojoj zrelosti odbacimo takve misli i da nas one zarobe u grijeh, nego da im pristupimo isključivo sa znanstvenog stajališta.

To pak od nas traži jedan pravi, zreli kršćanski odgoj i formiranu savjest, ali i sposobnost da nas takvi sadržaji ne opterete, nego da smo sposobni nastaviti sa svojim redovitim životom, dapače životom u sakramentalnoj milosti.

Kći mi zamjera nepravdu u ostavinskoj raspravi i ne dopušta mi kontakt s unucima.

Problem je možda i u mentalitetu našega naroda, u kojem se obitelji tako često razilaze ili posvade oko materijalnih pitanja. Stariji svećenici nas mlađe često savjetuju da se nikad ne miješamo u razvod i ostavinske rasprave jer si, kao svećenik, uvijek “kriv”. Ali kako utješiti majku, odnosno baku, koja žali za svojim djetetom i susretima sa svojim unucima? Naravno, ne znamo radi li se o objektivnim ili neobjektivnim razlozima nezadovoljstva i podjela među djecom ove naše slušateljice. Mi možemo samo potaknuti na molitvu za zajedništvo i mir u obitelji.

Ono što u svim našim obiteljima nedostaje je obiteljsko obraćenje.

Našim obiteljima treba obiteljsko obraćenje, da svatko odustane od svojih tvrdoglavosti i promisli o bogatstvu koje obiteljsko zajedništvo više naraštaja može ponuditi obitelji. Nikome ne savjetujem da živi u svađi sa svojom obitelji i odvojeno od svoje obitelji, bez obzira što ljudski razmišlja da ga takvi odnosi opterećuju i čine nervoznim, nego potičem da moli za obiteljsko obraćenje.

Što učiniti kad više nemam strpljenja nakon nečije psovke ili pijanstva?

Svaku pobožnu dušu trebalo bi pogoditi ili zasmetati kada u svom društvu čuje psovku, primijeti neprimjereno i nemoralno ponašanje ili pak neumjerenost poput pijanstva. Pravednik zatisne uši kada čuje o takvim stvarima jer to mu smeta. Treba moliti za obraćenje svakog psovača ili pijanca. Najteže je to činiti kada se radi o članu obitelji, zato jer se od njega doživljavaju uvrede koje ostaju kao rane na vjerničkoj duši.

Nitko od nas ne traži da molimo samo za svoje prijatelje i one koji su nam dragi, nego Krist upravo od nas očekuje da molimo za svoje neprijatelje i one koji su nas uvrijedili.

Tako ćemo biti oni koji će se u vertikali svoga života i odnosa s Bogom izdići iznad tih ljudskih slabosti i tako, kroz oproštenje i molitvu za obraćenje tih osoba, pred licem Božjim zaslužiti svoju nagradu.