Na okruglom stolu "Djelo prof. dr. Tomislava Ivančića – odgovor na izazove postmodernog čovjeka 21. stoljeća", održanom 16. veljače 2018. godine u Tribini grada Zagreba povodom prve obljetnice smrti mons. dr. Tomislava Ivančića, njegova dugogodišnja suradnica Lidija Krolo predstavila je Ivančićevo djelovanje kao znanstvenika, teologa i evangelizatora. Iz njenoga smo izlaganja izdvojili:
Životopis prof. Ivančića
“S poštovanjem i zahvalnošću možemo se prisjetiti njegovoga životnog puta u kojem se neprestano isprepliću znanstvenik, profesor, navjestitelj, svećenik, pisac, bogotražitelj, govornik, kateheta, dušobrižnik, pjesnik i čovjek. Tomislav Ivančić rođen je 30. studenog 1938. u Davoru gdje je završio osnovnu školu. U Zagrebu je pohađao tadašnju Četvrtu mušku gimnaziju, a maturirao na Interdijecezanskoj srednjoj školi. Nakon tri godine studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, nadbiskup Šeper poslao ga je na studij na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je magistrirao iz filozofije i iz teologije, a kasnije i doktorirao teologiju temom o nereligioznom kršćanstvu prema Dietrichu Bonhoefferu.
U Rimu je 10. listopada 1966. godine zaređen i za svećenika. U domovinu se vratio 1971. godine, kada je imenovan asistentom pri Katedri fundamentalne teologije na KBF-u, gdje je napredovao do izbora za profesora u trajnom zvanju. Od 1998. godine bio je u trogodišnjem mandatu i dekan Fakulteta, a 2001. godine izabran je i za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1997. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ga je za zasluge u znanosti odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića.
Teološko djelovanje
Dr. Ivančić je od 1971. godine na KBF-u predavao sve traktate fundamentalne teologije, koji uključuju kolegije Kršćanska objava, Crkva Kristova, Znanost o religijama, Teološka epistemologija i Povijest i nauk islama. Redovito je organizirao poslijediplomski studij iz područja fundamentalne teologije, pripremio je više nastavnih tekstova, unaprijedio studij na svojoj katedri i definirao sadržaj pojedinih kolegija.
Pod njegovim je mentorstvom više od stotinu studenata KBF-a izradilo diplomske radove, a izrađeno je i više magistarskih i doktorskih radova. Bio je i gost predavač na raznim fakultetima, primjerice Fakultetu elektrotehnike i računarstva i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, ali i na Teološkom fakultetu u Grazu ili Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Sudjelovao je kao predavač na interfakultetskim simpozijima, potom Teološko-pastoralnim tjednima i brojnim Katehetskim školama.
Od 1978. bio je član Vijeća za nauk vjere Biskupske konferencije za koju je povodom Nacionalnoga euharistijskog kongresa 1984. godine sastavio prigodnu biskupsku poslanicu “Euharistija daje život Crkvi i svijetu”, a godine 1987. i drugu biskupsku poslanicu “Crkva – zajednica koju Bog saziva i šalje”. Od 2000. do 2004. dr. Ivančić bio je član Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i sporta. Godine 2004. papa Ivan Pavao II. izabrao ga je za člana Međunarodne teološke komisije u mandatu pet godina, a 2009. godine Benedikt XVI. produžio mu je mandat za još pet godina.
Navjestitelj i pastoralni radnik
Paralelno s radom na KBF-u, Tomislav Ivančić 1971. godine imenovan je studentskim katehetom u crkvi sv. Vinka u Zagrebu, gdje je pastoralno djelovao 13 godina, a nakon imenovanja kanonikom 1983. i u zagrebačkoj katedrali. Držao je mnogobrojne duhovne vježbe svećenicima, bogoslovima, laicima, redovnicima i redovnicama i vjeroučiteljima.
Kao vjeroučitelj studenata u Zagrebu radi na teoretskim i praktičnim pitanjima obraćenja, molitve i vjere i tako je postao začetnik molitvenog pokreta među Hrvatima.
Na poticaj kardinala Kuharića počeo je 1979. godine praktički i teoretski raditi na novoj evangelizaciji i utemeljio seminare za evangelizaciju Crkve, kojih je tijekom nekoliko desetljeća u domovini i inozemstvu održao više od pet stotina.
Otkriće i primjena hagioterapije
Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća dr. Ivančić proširio je svoja istraživanja i na terapijsku teologiju u koju je ugradio spoznaje iz vlastite bogate dušobrižničke prakse i radova teologa poput Bisera, Rahnera, Balthasara i mnogih drugih.
Teoretski je i praktično radio na pitanjima duhovne terapije, potom i utemeljio terapijsku duhovnu metodu koju je nazvao hagioterapija.
Godine 1990. osnovao je Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu, a potom i Centre za hagioterapiju u više hrvatskih gradova, a potom u više europskih gradova. S ciljem izobrazbe stručnjaka za hagioterapiju održao je i osam međunarodnih studija hagioterapije, a na svakom je sudjelovalo više stotina polaznika, često i iz više od 30 zemalja. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ, laičkoga društva koje je neformalno otpočelo još u Frankopanskoj 1975. godine.
Tijekom Domovinskog rata Zajednica je organizirala danonoćne molitvene skupove za međunarodno priznanje Hrvatske, brinući na različite načine za prognanike i ranjenike u Zagrebu, ali i blizu crte bojišnice. Nakon priznanja Hrvatske organizirani su i skupovi zahvale za slobodu domovine, na kojima je dr. Ivančić neprestano isticao potrebu duhovne obnove našeg društva.
Godinama je prof. Ivančić snimao petominutna razmatranja za mnoge medije, vodio i uređivao emisije na Hrvatskome katoličkom radiju i Radio Mariji, a često je nastupao na drugim radijima i televizijama te davao intervjue za tiskane medije.
Znanstveni rad prof. Ivančića
Područje znanstveno-istraživačke djelatnosti prof. Ivančića bili su filozofija, teologija, prirodne znanosti i književnost. Održao je predavanja na više od 100 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova.
U stotinama pojedinih nagovora obraćao se prosvjetnim djelatnicima, liječnicima, medicinskim sestrama, svećenicima, evangelizatorima, župnim suradnicima, grupama za novu evangelizaciju, obiteljima, duhovnim terapeutima, mladima, odgojiteljima, ovisnicima…
Tomislav Ivančić objavio je 25 znanstvenih i 75 stručnih knjiga te 82 znanstvena članka, koji su objavljeni u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom. Tu je i više od 300 stručnih članaka koji su pobrojani do 2010., s tim da tek treba analizirati i popisati posljednjih sedam godina. Pripremio je i 150 recenzija i više od stotinu raznih prikaza. Njegov opus sadrži više od 600 objavljenih jedinica znanstvenog, stručnog, duhovnog i teološkoga praktičnog sadržaja, a o njegovim knjigama napisane su brojne recenzije.
Zaključak
Ukratko, kako stoji u predgovoru zbornika “Teologijom svjedočiti i naviještati” izdanom u povodu 70. obljetnice njegova života, “Tomislav Ivančić je jedinstvena osoba i pojava u životu Crkve i hrvatskog društva u postkoncilskom vremenu i na početku 21. stoljeća, osoba koja je svojim djelovanjem odavno prešla granice naše domovine.
Ako se može govoriti o svećeniku, teologu, duhovnom vođi i intelektualcu koji u sebi spaja mnogostrukost različitih darova, o kojem su čuli gotovo svi slojevi ne samo vjernika nego cjelokupnoga hrvatskog društva, onda je to Tomislav Ivančić.
On je kao rijetko koji teolog uspio na originalan način spojiti teologiju i pastoral, teologiju i duhovnost i graditi mostove između teologije i drugih znanosti, teologije i društva, teologije i modernoga čovjeka, u čemu nam svima može biti primjer i učitelj, kao i izazov.“