“Radionica na ovu temu, koju je nedavno održala Udruga Pragma, zapravo je bila zamišljena kao jedan veliki upitnik roditeljima jesu li djeca diktatori i jesu li roditelji poslušni. Željeli smo kroz webinar radionicu vidjeti mišljenja roditelja. Zanimljivo je kako se preko 1 000 roditelja, odgajatelja i svih onih koji rade s djecom, prijavilo za ovu temu. Oko 700 njih je sudjelovalo na radionici, što daje jedan dobar argument da se roditelji u ovome pronalaze”, istaknula je Granić.

“Roditelji nisu sigurni na koji način mogu usmjeravati djecu u današnjem društvu koje je jako dinamično. Trendovi se brzo mijenjaju i teško je biti prijatelj s djecom i držati autoritet. Također, teško je vidjeti tko ima najveći utjecaj na dijete, koga djeca imitiraju. Puno toga govori činjenica što je puno ljudi zainteresirano za ovu temu. Vidi se kako pronalaze sličnosti sa svojim odgojem i radom s djecom, što ostavlja dosta prostora da se raspravlja o tome”, naglasila je Granić.

Moramo biti svjesni da se dječje ponašanje oblikuje i da ono zahtjeva rad i strpljenje, ali da ga treba korigirati kada ono nije u redu. Ne naprave li to roditelji, to će napraviti društvo

“O osobinama djece diktatora mnogo ovisi temperament djeteta, a s druge strane ovisi okolina u kojoj se dijete nalazi. Još uvijek se vode mnoge rasprave o tome koliko je zaslužen odgoj, a koliko ličnost. Svi govore 50% – 50%, što bi se moglo reći 100% jedno i 100% drugo. To znači da ne možemo do kraja odrediti kakav će i koliki utjecaj imati okolina i kako će dijete reagirati u skladu sa svojim sposobnostima, osobinama ličnosti i karakterom, tako da je teško reći da bi postojala neka ličnost koja bi bila diktatorska”, kazala je Granić.

Postavlja se pitanje, koliko zapravo roditelji mogu izdržati ljutnju djece kada im daju određene disciplinske postupke te mogu li preživjeti da je dijete pod stresom jer nešto nije dobilo.

“Čini se da danas roditelji ne mogu podnositi da ih društvo i djeca ne simpatiziraju pa odbijaju dati disciplinski omjer, zato jer se u današnjem društvu promiče prijateljstvo s djetetom. Djeca će imati puno prijatelja u svome životu, ali roditelja su samo dva. I roditeljstvo nije nimalo manje od prijateljstva. Prijatelji nemaju neki utjecaj na korekciju našeg ponašanja, nego su roditelji ti koji bi trebali imati glavnu ulogu. Postavlja se pitanje, koliko zapravo roditelji mogu izdržati ljutnju djece kada im daju određene disciplinske postupke te mogu li preživjeti da je dijete pod stresom jer nešto nije dobilo. Također, postavlja se pitanje koliko društvo daje podršku roditeljima koji su dobronamjerni i brižni agenti reda i discipline. Moramo biti svjesni da se dječje ponašanje oblikuje i da ono zahtjeva rad i strpljenje, ali da ga treba korigirati kada ono nije u redu. Ne naprave li to roditelji, to će napraviti društvo, a pitanje je na koji način”, ističe psihologinja Granić.

Problemi u ponašanju djece

“Problemi u ponašanju djece dijele se na rizična ponašanja, teškoće u ponašanju i na poremećaje u ponašanju. U svome radu susrećem se s poremećajima u ponašanju, što su uvijek neke ekstremne situacije. Zaboravljamo da je svako ponašanje djeteta alarm, što znači da takvim ponašanjem dijete traži pažnju koju nije dobilo. Dijete pokušava na taj način pažnju preusmjeriti na sebe i tada mu trebamo pomoći. To je prilika da pristupimo djetetu na način koji je primjeren mladoj osobi, ali ne kaznom. Kazna je jedan težak pojam, a mi se trudimo promovirati jedan alternativan pristup mladima tako da mlade osoba bude aktivna u procesu popravljanja pogreške. Stavimo li dijete u kaznu, ono će biti pasivno i neće moći izvući neko iskustvo iz te situacije na temelju koje će promijeniti svoje ponašanje”, naglašava Babić, koja radi na Odjelu za mladež Županijskoga suda u Zagrebu i kojoj su poznati i ekstremni slučajevi ponašanja s kojima se u radu susreće.

Tolerancija na nasilje

“Rekla bih da je tolerancija na nasilje drugačija nego ranije. Neka ponašanja koja su se ranije smatrala uobičajenima i prihvatljivima, više se takvima ne smatraju. Izašla su nova ponašanja koja su neprihvatljiva i pravosudni sustav bi trebao ići u skladu s tim promjenama u ponašanju. Nedavno smo u medijima mogli čitati o maloljetniku koji je hakirao A1. Postavlja se pitanje kako pristupiti tom djetetu, što mu reći i koju mjeru izreći. Zakon još uvijek nije usklađen s tim novim oblicima ponašanja i mislim da je to područje na kojem bismo trebali poraditi. Trebali bismo uskladiti znanja stručnjaka koji nisu dovoljno informirani i educirani o tim novijim oblicima ponašanja te tako prvo educirati stručnjake koji rade s djecom i mladima, a onda u skladu s time mijenjati i odgojne mjere i pristup”, kazala je Babić.

Djetetu je potrebna uloga u obitelji

“Dok sam promišljala o ovoj temi, stalno sam se vraćala na ono bazično – obitelj čine podrška, ljubav i jasna pravila. U školi i učeničkom domu pokušavamo stvoriti jednu obiteljsku atmosferu gdje djeca osjećaju podršku na prvom mjestu (koja je važna i u obitelji) i zatim su tu jasna pravila. U odgoju je važno da roditelj bude prisutan i da čuje svoje dijete aktivno ga slušajući. Važno je i kvalitetno vrijeme u kojem smo posvećeni jedni drugima i kada dijete ima dovoljno podrške, da može reći sve što ga muči”, istaknula je Toplak.

Mislim da je ovdje važno još nešto što je zaboravljeno, a to je uloga djeteta u obitelji

“Roditelj bi trebao čuti što sve dijete prolazi i to onda nije popustljivost, nego aktivno sudjelovanje u odgoju djeteta. Dijete nekada i samo reflektira što ga smeta i što želi. Mislim da je ovdje važno još nešto što je zaboravljeno, a to je uloga djeteta u obitelji. Ne ulogu, u smislu da je ono objekt, nego da dijete ima ulogu u obiteljskim obavezama. Tako dijete potičemo na samostalnost, pa neka malo i pogriješi. Filter koji ja često provodim jest pitanje: “Kako provodite nedjelju?”. Pitam ih okupe li se oko ručka i odu li zajedno u šetnju. Mislim da su to jako vrijedne stvari i tu roditelj treba biti popustljiv. Roditelj treba osloboditi slobodno vrijeme da bi bio s djetetom jer u suprotnom na njega previše utječu vršnjaci. Tada bira društvo koje mu je ponuđeno, no ako je roditelj oslonac, onda je to vrijedno”, zaključuje Toplak.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: