"Zamisli. Tolko ljudi je na svijetu, a samo Isus ima onu pravu puzzlu u rukama. Mi skrivamo svoju ranjenost, svoje slabosti, to svoje nepotpuno srce pred drugima, ali pred Bogom ne možemo. On ga je satkao, on ga savršeno poznaje. On nam se svakodnevno daje u euharistiji, to je dio njegova srca koji ispunjuje naše srce. Tu je ta prava puzzla koja fali na našem srcu i koju možemo primiti po posvećenim rukama. Bog te savršeno poznaje i treba te i želi da se odmoriš u njemu. Nemoj na njegovo mjesto stavljati ljude ili stvari, ako je Bog na prvom mjestu, sve ostalo je na svome mjestu", poručila je umjetnica Eva Vukina u objavi na društvenim mrežama.
Na Duhovno duhovitim večerima fra Stjepana Brčine u četvrtak, crtala sam pred svima jedan crtež koji mi je već neko duže vrijeme bio u mislima. Bogu dragome hvala što nas povezuje sve međusobno i djeluje nekako preko svih nas, pa sam dobila priliku stati pred mlade i na svoj način posvjedočiti svoju vjeru kroz linije i boje. Držala sam se teme Valentinova, a slika koju sam imala u glavi je baš dobro došla da je baš u četvrtak realiziram pred svima. Nije nimalo lako u tako kratkom vremenu napraviti prepoznatljiv crtež i to pred toliko ljudi. Ja sam svijesna da uvijek postoji opasnost da ne uspijem ali vjera me uvijek pogura da izađem iz svoje udobnosti i napravim nešto za Boga i ljude.
Ja sam svijesna da uvijek postoji opasnost da ne uspijem ali vjera me uvijek pogura da izađem iz svoje udobnosti i napravim nešto za Boga i ljude.Eva Vukina/Foto: Ivan Ojdanić
Uvijek se isplati. To zajedništvo koje sam tamo osjetila među onim mladima je toliko posebno i ohrabrujuće. Velika crkva ispunjena mladim ljudima koji su vjerni Bogu, koji Mu se klanjaju, mole i zahvaljuju kroz pjesmu ! Na tim mladima ostaje svijet, ostaje ova naša domovina. To je pravo bogatstvo. Budući da je tema susreta bila Valentinovo, napravila sam sliku koja pokazuje što je bitno da bi naše veze, odnosi s drugima bili zdravi.
U svima nama čuči ranjeno dijete koje često traži u ovom svijetu puzzlu koja nedostaje na našem srcu.Eva Vukina/Foto: Ivan Ojdanić
U svima nama čuči ranjeno dijete koje često traži u ovom svijetu puzzlu koja nedostaje na našem srcu. Naše srce je ranjeno, ali baš taj dio koji nam fali nas potiče da tražimo Boga, baš ta rana, ta slabost, trajna je veza s dragim Bogom. Rekla bi da su baš zbog toga naše rane milost. Tražimo tu ljubav kod drugih, ljubimo druge iz interesa, da bi ispunili naše srce i na kraju ne dobijemo to što smo tražili, razočaramo se. Zaboravljamo da i ta osoba ima ranjeno srce i da se ne možemo sigurno osloniti na nesavršeno biće, već samo na savršenoga Boga, a kad to shvatimo, počet ćemo u drugima gledati Isusa i ljubiti ga, ljubiti svog bližnjeg bezuvjetno.
Neumorno pokušavamo staviti tu krivu puzzlu na dio koji nedostaje na srcu, no, ta puzzla ispada, nije kompatibilna.Eva Vukina i fra Stepan Brčina/Foto: Ivan Ojdanić
Neumorno pokušavamo staviti tu krivu puzzlu na dio koji nedostaje na srcu, no, ta puzzla ispada, nije kompatibilna. Zamisli. Tolko ljudi je na svijetu a samo Isus ima onu pravu puzzlu u rukama. Mi skrivamo svoju ranjenost, svoje slabosti, to svoje nepotpuno srce pred drugima, ali pred Bogom ne možemo. On ga je satkao, On ga savršeno poznaje. On nam se svakodnevno daje u euharistiji, to je dio njegova srca koji ispunjuje naše srce. Tu je ta prava puzzla koja fali na našem srcu i koju možemo primiti po posvećenim rukama. Bog te savršeno poznaje i treba te i želi da se odmoriš u njemu. Nemoj na njegovo mjesto stavljati ljude ili stvari, ako je On na prvom mjestu, sve ostalo je na svome mjestu.