Borna Marinić i Mario Kalan

Umirovljeni bojnik Hrvatske vojske Mario Kalan rođen je u Požegi, a odrastao je u selu Bilica kraj Pleternice. Kako je otkrio u razgovoru, zbog vojničkog poziva i ljubavi prema povijesti počeo je istraživati povijest svoga kraja. Ondje je naišao na istaknuti lik vojnika Marka Slivarića, a njegovo prezime znala mu je spominjati njegova baka.

Kalan je naglasio kako se za lik i djelo Slivarića posebno zainteresirao kad je vidio članak o njemu u Vjesniku 1993. godine. Njegova knjiga posvećena generalu Slivariću uistinu je dugo stvarana.

“Kako sam istraživao povijest svoga kraja od srednjeg vijeka do danas što će biti objavljeno u knjizi, a usput i taj kraj Vrčin Dol, a sela Bilica i Vrčin Dol su susjedna sela pa mogu reći da je Slivarić moj prvi susjed, prikupljao sam podatke o generalu Slivariću kao i drugim istaknutim ljudima moga kraja.”

Tako je 2016. godine održan i međunarodni simpozij posvećen generalu Slivariću u Pleternici u zajedničkoj organizaciji Grada Pleternice i Veleposlanstva Republike Francuske, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova. Glavni inicijator bio je Mario Kalan koji se bavi upravo istraživanjem života generala Slivarića.

Prema Kalanovim riječima, general Slivarić pohađao je časničku školu na vojnoj akademiji Terezijana u Bečkom Novom Mjestu, a sukobio se s Napoleonovom vojskom u Lici gdje je bio dvaput ranjavan. Zatim, s obzirom na sporazum kojim su dijelovi Hrvatske južno od rijeke Save pripali Francuzima, Marko Slivarić postao je pukovnikom i zapovjednikom pukovnije u sklopu Ilirskih pokrajina.

Nadodao je kako donedavni protivnici postaju prijatelji, a Slivarić je kao jedini Hrvat imenovan pukovnikom 1809. godine.

“Slivarić je osebujan lik koji na pregovorima u Parizu oko svog statusa nije htio nikom otkrivati svoje dogovore s Napoleonom. Ono o čemu se da se pretpostaviti, razgovarali su osim o ustroju Ilirskih pokrajinama o sljedećim vojnim pohodima na istočno bojište, odnosno na Rusiju.”

Kako je objasnio Kalan, prema Rusiji krenulo je 1600 naših vojnika u ožujku 1812., a bitka kod Borodina i ulazak u Mosvu bila je u rujnu te godine u kojoj su se Hrvati istaknuli nadodavši kako je Slivarić bio ranjen i s Napoloenom ušao u Mosku za što mu je dodijeljen orden.

Nakon povratka u Pariz Slivarić 5. veljače 1813. dobiva čin brigadnog generala te se vraća u vojnu Hrvatsku, u Gospić kako bi oformio vojne stručnjake. Nakon 1814. godine kada je Napoleon progonjen na otok Elbu, Slivarić se vraća u Francusku. Umirovljen je 1815. i svoje posljednje dane proveo je u mjestu Gignac na jugu Francuske, gdje je i umro 1838. godine. Tamo mu se nalazi i grob i kuća u kojoj je živio.