Tema današnjeg HKR-ovog Aktualnog bila je 30. Svjetski dan bolesnika koji se obilježava na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače. U emisiji je gostovao župnik bolničke Župe Presvetog Srca Isusova u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, vlč. Ivica Zlodi. Urednica i voditeljica je Tanja Maleš.
Uz vrijeme koje provodi s bolesnicima kako bi im pružio utjehu, vlč. Ivica Zlodi na usluzi je i svom medicinskom osoblju bolnice kako bi im kroz razgovor pružio podršku i dao poticaj u ovim teškim vremenima pandemije korona virusa. “Dio sam bolnice i tima koji pomaže ljudima koji se liječe. Primijetio sam da je potrebno imati veliko uho i saslušati medicinsko osoblje kojem treba podrška u ovom vremenu i dati im poticaj da sve što rade ima smisla”, istaknuo je vlč. Zlodi.
Kako pomoći nekome tko se nalazi na intenzivnoj njezi i ne može razgovarati, vlč. Zlodi rekao je da je u takvoj situaciji važno suosjećati s osobom, pružiti joj ruku, da osoba osjeti kako nije sama u svojoj boli. “Osobito mi je stresno kada dođem na COVID odjele, ali te osobe gledam kao heroje. Ponekad se iznenadim nasmijanom osoblju koje je puno optimizma i nade”, poručio je.
Patnja približi čovjeka raspetome Kristu i kroz patnju se oslobodi materijalnih navezanosti.
Osobama koje ne mogu sudjelovati u nekom vjerskom trenutku i razgovarati, može se pomoći tako što će im upravo svećenik, kao predstavnik crkve donijeti milost nebeskog Oca milosrdnog i odrješenje, što oni itekako osjete i vrate nekom gestom poput osmijeha.
“Patnja približi čovjeka raspetome Kristu i kroz patnju se oslobodi materijalnih navezanosti”, kazao je vlč. Zlodi i dodao kako čovjek u takvoj situaciji osjeća mir i spokoj, a život predaje Bogu.
Kod nekih pacijenata pojavi se nevjerica, no kada im se pristupi na ljudski način i kada im se objasni, više se ne boje.
Strah od bolesničkog pomazanja
Kod nekih pacijenata javlja se strah od sakramenta bolesničkog pomazanja koji ostavlja dojam da nakon njega više nema života. “Kod nekih pacijenata pojavi se nevjerica, no kada im se pristupi na ljudski način i kada im se objasni, više se ne boje”, ističe vlč. Zlodi i dodaje da mnogi pacijenti u bolnici zatraže bolesničko pomazanje.
Za sakrament bolesničkog pomazanja moguće se javiti časnoj sestri u bolnici na čiji poziv dolazi svećenik. “Imao sam slučaj kada je jedan gospodin primio bolesničko pomazanje, dok je bio u vrlo teškom stanju, i nakon 3 do 4 dana, dobio sam informaciju da se oporavio i izišao iz bolnice”, svjedoči vlč. Zlodi.
Važno je napomenuti kako pacijenti u nevolji nisu prepušteni svojoj dijagnozi i samima sebi, već pomoć mogu potražiti u svećeniku koji će im u teškoj situaciji pružiti duhovnu okrjepu. “Sjećam se gospođe koja je imala jednu prilično tešku operaciju, naime imala je tumor na mozgu, no bila je toliko radosna i ispunjena mirom čekala je na sakrament bolesničkog pomazanja i ostavila je divan dojam na mene kao svećenika, zbog svoje duboke vjere i pouzdanja u Boga koji djeluje po sakramentima”, kazao je vlč. Zlodi.
Kada je crkva otvorena?
Župa Presvetog Srca Isusova otvorena je od ranog jutra, a zatvorena je isključivo od 12 do 13 sati. Misa je radnim danom u 18:30, a prije se moli krunica te postoji mogućnost za ispovijed. Poslije mise uvijek je izloženo Presveto, a crkva je otvorena do 21:30 sati. Nedjeljom su mise u 10 sati ujutro i u 18:30. Uvijek postoji mogućnost dolaska na ispovijed te na razgovor sa svećenikom.
U Župi se redovito odvijaju sakramenti krštenja i sakramenti ženidbe. Prošle godine bilo je pet krštenja i dva vjenčanja, a jedno vjenčanje najavljeno je za šesti mjesec ove godine. “Zanimljivo je kako ima puno ljudi koji štuju Srce Isusovo i koji su vezani za Župu”, ističe vlč. Zlodi.
Htio bih još reći da se ovdje ne promatra čovjek kao bolesnik, nego kao osobu koju ne određuje njegova bolest.
Strah od virusa
“Strah je uvijek prisutan i kad si zdrav ne možeš razumjeti onog tko je bolestan, ali mi koji radimo s bolesnicima svaki se dan susrećemo s bolešću i na neki način strah polako nestaje. Nosiš Isusa i dolaziš s Bogom uz Njegovu pomoć konkretnoj osobi. Htio bih još reći da se ovdje ne promatra čovjek kao bolesnik, nego kao osobu koju ne određuje njegova bolest. Kada na taj način promatramo čovjeka, on dobiva jednu snagu i ne treba se bojati”, zaključio je vlč. Ivica Zlodi.