Čovjeku je dao mogućnost sudjelovanja u prokreaciji, da surađuje s Bogom u održavanju ljudske vrste, piše Svjetlo riječi. Bog mu je namijenio svoje blagoslove, ali i povjerio velike odgovornosti.

U današnjem društvu slika braka i obitelji uvelike se promijenila. Suvišno je pisati kako su brak, a samim tim i naše obitelji, u velikoj krizi. Skloni smo reći ili vjerovati da je za krizu braka i obitelji odgovorna životna filozofija i vrijeme u kojem živimo. Ovakvim uvjerenjem stavljamo se u ulogu žrtve. Iz toga proizlazi, ako smo žrtve vremena i životne filozofije, nismo odgovorni za svoj brak i obitelj. Nismo odgovorni ni za svoj život. Odgovornost prebacujemo na druge i postajemo pasivni promatrači, kao da netko drugi živi naš život.

Onaj tko želi kvalitetniji brak i svetiju obitelj pozvan je preuzeti više odgovornosti na sebe. Brak je ono što bračni parovi od njega naprave.

Život u braku

Različiti su motivi braka, ženidbenoga saveza između žene i muškarca. Oni sklapaju brak kako bi ispunili svoj život, ostvarili svoju potrebu za pripadanjem, dobili svoju djecu, imali svoj dom, stvorili svoju obitelj i kako bi nešto postigli – za sebe. Traže osobe koje njima odgovaraju, koje se njima prilagođavaju, koje ispunjavaju njihove snove i nadanja. U vremenu traženja odgovarajuće osobe muškarac i žena ulažu i troše puno vremena i snage kako bi oduševili, a potom i zadržali partnera. Istinsko upoznavanje bračnoga partnera slijedi tek nakon izrečenoga sudbonosnog da.

Bračni odnos traži i zahtijeva puno razumijevanja i usklađivanja koje može biti i veoma bolno.

Vjerujemo da je većina bračnih partnera iskreno i u ljubavi izgovorila riječi: „Ja uzimam tebe za svoju ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga. Primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Brak traži od partnera više nego bilo koji drugi odnos. Ono što bi bračni parovi trebali znati prije braka nije ni približno uobičajenom znanju. Bračni odnos traži i zahtijeva puno razumijevanja i usklađivanja koje može biti i veoma bolno.

Dr. Willard Harley napisao je knjigu „His Needs, Her Needs” u kojoj konstatira da se osnovne potrebe muškarca u braku razlikuju od potreba žene u braku. Tako, pet osnovnih potreba muškarca u braku jesu: seksualno ispunjenje, zajedničke aktivnosti, privlačna supruga, obiteljska podrška te divljenje njemu. A pet osnovnih potreba žene u braku jesu: nježnost, razgovor, iskrenost i otvorenost, financijska podrška te predanost obitelji.

Mnogi bračni parovi imaju iskustvo da nakon vjenčanja ili godina koje prolaze, međusobna privlačnost počinje slabjeti. Početna bliskost i ljubav počinju nestajati. Njihov osobni odnos počinje ili propadati ili se zadržava na razini znatno nižoj od početnih očekivanja. Kako godine prolaze mnogi se razvedu, mnogi od njih lišeni bračnoga veselja ostaju zajedno, u kolotečini lišenoj svakoga veselja koju je često moguće izdržati jedino bjegovima u alkohol, hranu, drogu i izvanbračne veze. Neki kažu, iako su nesretni i ne podnose svoga bračnog partnera, u braku ostaju zbog djece. Brak se ne smatra uspješnim samo zato što traje. Važna je i kvaliteta braka.

Za kvalitetniji brak

Bračne partnere koji žele imati kvalitetniji brak i ostati zajedno ohrabrujemo uvjerenjima Teorije izbora Williama Glassera. On donosi pravila sretnoga, uspješnoga i kvalitetnoga braka među kojima izdvajam: riješite se ubojitih navika izvanjske kontrole, kritiziranja, okrivljavanja, žaljenja, prigovaranja, prijetnje, kažnjavanja, potkupljivanja i zadobivanja kontrole.

Izvanjska kontrola je štetna za svaki odnos, a napose bračni. Izvanjska kontrola počiva na sljedećoj glavnoj premisi: Ako smo nesretni, nismo odgovorni za to kako se osjećamo. Uvijek su uzroci naše boli neki drugi ljudi, događaji koje ne možemo kontrolirati ili nešto pogrešno u strukturi.

Oni koji žele kvalitetniji brak pozvani su riješiti se ubojitih navika izvanjske kontrole i zamijeniti ih skrbnim navikama i ponašanjima.

Stavljajući u funkciju izvanjsku kontrolu, nesretno oženjeni ljudi misle kako partner uzrokuje njihovu patnju zaboravljajući pritom Isusovo zlatno pravilo: „Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Mt 7,12). Oni koji žele kvalitetniji brak pozvani su riješiti se ubojitih navika izvanjske kontrole i zamijeniti ih skrbnim navikama i ponašanjima, a to su: osluškivanje, slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštivanje, vjerovanje, prihvaćanje. Razgovarati s partnerom o onome u čemu se ne slažete.

Pogrešno je misliti da znamo što drugi misli. Biti prijatelj partneru, otvoriti srce jedno drugome, darovati svoje vrijeme, povjerenje, povjeravati tajne. Ne dopustiti da nerazumijevanje pusti korijen i postane problem. Razgovarati i slušati jedan drugoga čak i kada ste ljuti. Ne dopustite da sunce zađe nad vašom srdžbom (Ef 4,26).

Obitelj – dar i zadatak

Čuvati i njegovati svoj brak zbog sebe samih, jer kad čovjek izgubi obitelj izgubi dio sebe. Ništa nije tako ružno kao dom koji sliči bojišnici. Ništa tako teško ne pada djeci kao roditelji koji ne znaju pokazati jedno drugome ljubav. O roditeljima ponajviše zavisi kako će se djeca ponašati. Kad jednom odrastu, ni oni neće znati obuzdati svoje ponašanje. Neće znati voljeti. Promotrimo bračni par koji se često svađa. Oboje se bijedno osjećaju. Njihov se dom raspada brže no što rane mogu zacijeliti. Mnogi brakovi, koji su to samo na papiru, već su to odavno prestali biti. Oni traju samo zbog toga što je to, kako supružnici kažu, bolje za djecu ili zbog toga što je potrebno sačuvati ugled. Poznati pedagog Pestalozzi je rekao: „Uništi ptici gnijezdo, time si uništio sav njezin život. Upropasti ljudima domove i život će izgubiti svaku vrijednost.”

Obitelj se gradi na ljubavi, požrtvovnosti i suodgovornosti.

Brak je taj koji pretpostavlja obitelj. Obitelj je mjesto u kojem smo svi došli na ovaj svijet, naučili većinu onoga što znamo i dobili većinu onoga što jesmo. U obitelji smo progovorili prve riječi, načinili prve korake i dobili temelje svoje osobnosti i identiteta. U obitelji smo se počeli učiti poštivanju autoriteta, ali i kako mu se suprotstaviti. U njemu smo osjetili koliko nas vole i učili kako mi trebamo voljeti druge. Obitelj se gradi na ljubavi, požrtvovnosti i suodgovornosti.

Kršćanski nauk o obitelji nas uči kako je obitelj mjesto ljubavi, strpljenja, marljivosti, nade i konkretne solidarnosti u kojoj se prenose vjera i moralne vrednote. Obitelj je prva škola velikodušnosti, dijeljenja i odgovornosti koja uči prevladati danas rašireni individualistički mentalitet.

U okružju toploga roditeljskog doma djeca rastu u radosti, prilagođena svijetu i slobodnom odlučivanju. Ali i suprotno. Ono što smo stekli u roditeljskom domu nosimo u sebi tijekom cijeloga života. Jesmo li svjesni kolika je odgovornost roditelja?

Sklopljeni kršćanski brak u ime samoga Boga treba Božju pouku i Božja pravila. Isključivanje Boga, njegovih zakona i zapovijedi dovodi do ozbiljnih problema u braku. Vratimo se kršćanskim korijenima, temeljnim vrijednostima na kojima je Stvoritelj uspostavio božansku ustanovu braka i obitelji.