U samom početku akcije osvajanja Gradine teško su ranjeni Božo Zadro i Stanko Gašpar, a poginuo je Vlatko Sudić. To je znatno otežalo osvajanje već ionako teško osvojivog brda na kojem su bili vrlo dobro utvrđeni bunkeri. Ipak nakon žestokih borbi selo Podgradina i brdo Gradina stavljeni su pod kontrolu. Ti položaji bili su iznimno važni i pobunjeni Srbi pokušali su ih iznova osvojiti. U nastalom ratnom metežu nije se točno znalo tko drži položaje pod brdom. Teškoj situaciji znatno je doprinijela magla koja je u prvi mah pomogla pješaštvu, no odmogla topništvu pa je velika odgovornost pala na izvidnike koji su trebali označiti neprijateljske položaje. Pri jednom takvom izviđanju na neprijateljsku skupinu naišli su Josip Jelavić-Šaka, Ivan Leskur i Denis Anić-Matić koji se prisjetio tragičnog događaja:

„Ivan Leskur i ja krenuli smo cestom koja vodi do sela Buterine ispod Podgradine. Neozlijeđeni smo izbjegli minsko polje, no oko 17 sati pred crkvom u Podgradini smo naišli na tenk i četnike u polukružnoj formaciji, petnaestak metara od nas. Kako nisu odmah shvatili da smo hrvatski vojnici zakratko smo uspjeli glumiti da smo njihovi. No tenkist je povikao: ‘Ovo su ustaše!’ Počela je tarapana, mi smo polegli, Ivan je poginuo, a ja sam dobio 11 metaka, u ruke, prsa, stomak, obe noge… Četnici su otišli, nisu ni provjerili jesmo li mrtvi, a ja za čudo nisam izgubio svijest. Smogao sam snage, ni danas ne znam kako, šifriranom porukom javiti zapovjedniku Radi Lasiću što se dogodilo. Izvukli su me i oko 20 sati dopremili u zadarsku bolnicu. Oporavljao sam se do polovice 1995. godine. Lako je meni za moje metke, teško je kad vidiš križ doli na tom raskrižju Podgradine. Leskur, to je momak krasan bija. Ja san iz topničkog raketnog diviziona, on je bija izvidnik od protuoklopnog, al’ je bija momak i po, non-stop smo bili, susretali se i jako dobar momak, jako dobar momak. Čovik nikad ne bi ništa minjao u životu, al’ to bi uvik prominija, toga mi je ža. A ovo sad šta sam pokrpan, šta ćeš, jer šta je mene, ja sam živ. A on je tu, Leskur je možda ima 22 godine, život mu se tu ugasija. A za mene, ne’š ti, to je jedan metak više-manje. Bolje jedanput popit sve, nego 11 puta po jedan. Srića da nisam bija ka sad, dobio bih 15 metaka da san bija širi, bija san uži.“

Nakon osvajanja Podgradine uslijedile su žestoke borbe za susjedni Paljuv koje opisuje Branko Morić, zapovjednik Oklopno mehanizirane satnije 112. brigade, koja je bila pridodana 4. gardijskoj brigadi: 

„U kratkom periodu dobivamo zapovijed po kodiranoj karti da idemo u Paljuv gdje se nalaze naši izviđači. Kada smo došli u Paljuv shvatili smo da su veće neprijateljske snage došle prije nas jer one su se povlačile prema Novigradu. Tu je nastao jedan neopisiv metež u kojemu se nije se znalo tko je tko. Ulazimo u tešku borbu.“

U toj je borbi život izgubio Borko Šarlija – Kesa po kojem ime nosi i jedna ulica u gradu Zadru. Dio 4. gardijske brigade, točnije njezina izvidnička satnija uspjela je doći do ulaza u Novigrad gdje je pri čišćenju jedne kuće poginuo mladi Marsel Dvornik. 

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.